Sportski novinar Nebojša Šofranac na svom Fejsbuk profilu osvrnuo se na sinoćnju utakmicu i iznio određene jako zanimljive teze.

Naizgled, pored očigledne osude koju je Šofranac iznio, on je na neki način pokušavao to da relativizuje te naveo da ekstremisti Torcide i Bad Blue Boys-a „Ubij Srbina“ i „Za dom spremni“ pjevaju 36 godina svugdje te da sa tim ne uspijeva da se izbori ni država Hrvatska, ni savez, ni javnost, te da su bezbroj puta igrali bez gledalaca, dobijali drakonske kazne zbog njih…

„Ali nakon što sam vidio hiljade utakmica uživo ponavljam još jednom, Crna Gora i Hrvatska su prikazali lice Evrope, teško je trećim stranama i da nađu žicu da ih zavade. Ali kod nas političari to ne žele, onda nema hljeba za njih, jer njima odgovaraju sukobi, incidenti, pa da se onda pišu saopštenja, da narod naivno mora da se svrstava, a da oni vode šou, umjesto sve suprotno da bude“, kazao je između ostalog Šofranac.

U novijoj objavi, Šofranac se osvrnuo i na utakmicu Hrvatske i tzv. Kosova iz jako zanimljivog ugla.

„Kad se 2016.godine igrao meč Kosovo-Hrvatska 0:6 tada su zagrljeni pjevali čitav dan takve i još gore pjesme, ali to je lagano prošlo, a ovdje je problem čak i kad uradimo sve, kad se izdignemo iznad svega, nema srećnog kraja, jer na zatrovanim društvenim mrežama se izvrće svaka riječ i uvijek će mnogi biti nezadovoljni“, kazao je on između ostalog.

Obije objave prenosimo integralno.

Završi se i „meč visokog rizika“. Sjajna utakmica, sa mnogo taktičkih detalja, o tome ćemo sjutra, sad nerado prostor uzurpatorima javnog života i uopšte života kod nas od 1989 do danas. Mislite da nisam znao da ogroman broj ljudi večeras sjedi kući i gleda samo da bi dočekao neki nacionalistički incident i da komentator tu „kiksa“ i da krenu saopštenja sa matricom iz 1989? Bez ikakve želje da ide na stadion, da podrži naše momke. Naravno da sam znao, čak sam unaprijed pričao o tome danas na tribini na univerzitetu.

Ova dva meča Crne Gore i Hrvatske su bila toliko relaksirana od te vrste tenzija da se iz aviona vidi da tu nema baš nikakvih uslova za trzavice, na terenu, na tribinama. Prekjuče smo mogli da vidimo Slovenija-Kosovo, deset puta kompikovanije, a rekli bi zašto, odakle sad to između njih. Kad sam rekao besprekorna atmosfera mislio sam na naše navijače, prvo na policiju i ukupnu organizaciju, a onda i na sjever i na zapad koji su bili pozitivni od zagrijavanja, himni pa do aplauza za sve aktere, bez i najmanjeg povika ružnog, što je pravo čudo na bilo kakvom meču. Grevota bi bilo to ne apostrofirati jer smo bili zaista sjajni (osim u jednom navratu neobjašnjivog skandiranja prema RTCG, ali o tome drugi put).

Ali zaista naša publika je bila evropska. I da bi se našla dlaka u jajetu ispada da moram da pratim hrvatske ultrase u skroz suprotnom boksu koje bukvalno ne mogu da čujem, samo da vidim, i da zavisim od toga što će oni uraditi. Čim sam vidio video nacionalističkog skandiranja detaljno sam o tome rekao sve što može u 30 sekundi. Ali ko ide na stadione zna da ekstremisti Torcide i BBB-a to pjevaju 36 godina svugdje, da sa tim ne uspjeva da se izbori ni država Hrvatska ni savez, ni javnost, da su igrali bezbroj puta bez gledalaca, dobijali drakonske kazne zbog njih, da su im na Poljudu nacrtali kukasti krst na terenu pred meč sa Italijom 2015, da su incidentom protiv Češke na Euru 2016 uništili svjesno svoj savez, da je čak Šimunić pjevao „za dom spremni“ na terenu nakon pobjede nad Islandom 2013, baš u godini kad su ušli u EU i da je zbog toga doživotno kažnjen.

Za njih nije mogao godinama da odgovara ni njihov savez, a kamoli mi, a večeras su skroz promašili temu, eto poklopilo se i sa danom Vukovara koji je sjutra. Ali nakon što sam vidio hiljade utakmica uživo ponavljam još jednom, Crna Gora i Hrvatska su prikazali lice Evrope, teško je trećim stranama i da nađu žicu da ih zavade. Ali kod nas političari to ne žele, onda nema hljeba za njih, jer njima odgovaraju sukobi, incidenti, pa da se onda pišu saopštenja, da narod naivno mora da se svrstava, a da oni vode šou, umjesto sve suprotno da bude. Zašto prije dva mjeseca nije bilo u centru pažnje kako je cijeli Maksimir ustao i aplaudirao našim vatrogascima i dao solidarnost kad smo to prikazali uživo na RTCG, nego su se opet bavili saopštenjima o skandiranju ovih ekstremista koje niko nije htio da prihvati? Ima li koga da se zapita zašto su se zalijepili za tada 30 ekstremista a ne za aplauz solidarnosti 20 hiljada ljudi? Ove smiješne podjele su mogle da prođu prije 35 godina, a sad je to praistorija, Ulcinj je tu na 70 km i pokazuje životno šta možemo, jedino ko baš baš nije u stanju da vidi i da rasuđuje.., naveo je Šofranac u prvoj objavi.

Potom, prije par sati Šofranac komentariše i transparent „Iz Dubrovnika čuju se vici, pušite nam k**** četnici, oprosta nema“.

I ovu objavu prenosimo integralno.

Sinoć kasno sam vidio ovaj transparent koji je svima izmakao na stadionu, jutros su mi potvrdili da je to djelo Torcide, evo zašto se i o tome mora reći nešto. Kao što se uvjerili sinoć kad igraju Crna Gora i Hrvatska virtuelno igra i treća strana, ili bar želi da igra, veoma je prisutna u pjesmama, saopštenjima, mi moramo da strecamo što će hrvatski ultrasi pjevati, stotine paradoksa. Kad se 2016.godine igrao meč Kosovo-Hrvatska 0:6 tada su zagrljeni pjevali čitav dan takve i još gore pjesme, ali to je lagano prošlo, a ovdje je problem čak i kad uradimo sve, kad se izdignemo iznad svega, nema srećnog kraja, jer na zatrovanim društvenim mrežama se izvrće svaka riječ i uvijek će mnogi biti nezadovoljni.

Sve što će Hrvati sinoć pjevati se znalo ko išta zna o navijačima, osudili su i njihovi mediji dobrim dijelom. Ali ova poruka Torcide koja počinje sa „iz Dubrovnika cuju se vici“ i kažu da nema oprosta je vrlo štetna i ona je već upućena baš nama i našim navijačima nakon njihovog iskrenog transparenta u Zagrebu. Ta poruka imala je itekako svrhu i odjeka, već iste noći su nam skidali kapu na stadionu, u fleš zoni, u gradu, toliko da je čak neprijatno bilo, sjutradan taksista koji nas je vozio do aerodroma pričao ushićeno „vi ste pobijedili sa onim transparentom“, svi njihovi portali bili oduševljeni.

Ultrasi kao tvrda struja neće to nikada prihvatiti, ali nakon 34 godine trebalo bi i oni jednu stvar da znaju-ta pjesma se prvi put čula na Cetinju 1.februara 1992, ljudi koji su je tog dana pjevali i svi potom do ovih dana, ne da nemaju nikakve veze sa tim već su bili žestoko protiv tog rata uopšte. I izvinjenje je uvijek bilo zbog tuđih djela, kako se i kaže u nastavku pjesme. Ako to ni nakon 34 godine ne može da se shvati onda tu nema ni grama dobre volje. I valjda je sad i sa izvinjenjima u tuđe ime završeno..

Tagovi

Pročitaj još

Jokić upisao novi tripl-dabl, pa promašio šut za produžetak

Jokić upisao novi tripl-dabl, pa promašio šut za produžetak
Mlada reprezentacija Crne Gore dočekuje Italiju: Bez straha na „azure“

Mlada reprezentacija Crne Gore dočekuje Italiju: Bez straha na „azure“
Omladinci protiv Albanije za prve bodove u kvalifikacijama

Omladinci protiv Albanije za prve bodove u kvalifikacijama