“Savjetnici ne smiju ništa da mu kažu”

2

piše: prof. dr Dragan Koprivica

​Vjerovatno i u kabinetu Đukanovića vlada već prepoznatljiva atmosfera po sistemu „Šefe, ti si šef“, pa niko ne smije ni da pomisli, a kamoli da mu uputi korisne savjete, koji bi ga makar malo vratili na put restauracije njegovog već vremešnog, nervoznog lika i djela.

​Kad bi tim savjetnika zaista želio dobro svom šefu, morao bi mu prvo otvoreno ukazati na činjenicu da je njegov višedecenijski manir stalnih prijetnji građanima za ovo, ono, peto i deveto, uz pridike o veličini Crne Gore i njene istorije, a u korist uže i šire familije, već odavno prepoznatljiv, otužan i prevaziđen.

Njegovo ljutito, konstantno podizanje prsta s privatnog mu, Javnog servisa, prijeteće, nervozne grimase i oštar ton, postali su degutantni, otužni i groteskni. Zbog toga gubi popularnost i među glasačima DPS-a, kojima su takve ovještale ratničke poze dosadile, pa i neki, koji su ga obožavali, sad ponavljaju isti refren: „E kad je krenuo i na Crkvu, nećemo ga više glasat’ da bi ne znam šta bilo.“. A neki razmišljaju i o tome da izađu na ulice s transparentima „Filipe, vrati se!“

​Kao tobož-predsjednik svih građana, Đukanović gaji sasvim otvoreno neprijateljstvo i surevnjivost prema čitavoj jednoj trećini, a sigurno i više, što i nije kompatibilno. Pritom redovno priziva aveti prošlosti, ciljano okuplja baš mlade DPS-a, da njima govori o srednjovjekovnoj crkvi u Crnoj Gori, kad je, u stvari, nije ni bilo, prijeti, upozorava, nervira se, pravi bizarne kretnje na TV-nastupima, šalje neodmjerene poruke o „ludačkom pokretu“… A savjetnici mudro ćute, iako bi mu morali reći bar da više ne koristi tu već čuvenu bizarnu maramicu, kao slikoviti lakmus-papir očigledne, sve veće nervoze.

Jasno je da iza njegove ekstremne brige za državu Crnu Goru i vjeru stoje samo dodatni snovi o moći, i dobro umreženi kreatori novog-starog poretka i mreže vlasti u Crnoj Gori, nekolicina njenih vlasnika iz sjenke, koji ne mogu ni pomisliti da bi se lišili beneficija neograničene vladavine.

I u slučaju agresivnog stava prema Mitropoliji, naravno, samo su pare u pitanju, koje Đukanović vidi u oduzimanju posjeda u Buljarici, uz pokušaj da se crkva slomi na komunjarski način.

Ali time postiže kontraefekat i gubi kod građana, koji vide da mu je, pod firmom nacionalnog i vjerskog pitanja, vazda samo do profita, prodaje, procenata…

Ovog puta bi se desilo isto kao i sa prevarenim liberalima, čiju legitimnu ideju je iskoristio da stvori nezavisnu državu, pa stvorio svoju privatnu Crnu Goru. Kad bi uspio u naumu da uništi Mitropoliju, nakon toga bi i oni, koji su za CPC, bili prevareni, jer bi vidjeli da je on uzeo posjede Mitropolije, a njih ostavio na cjedilu, osim u mjeri koliko se uklapaju u njegove lične interese.

​Stiče se sve veći utisak da mu je današnja Crna Gora konačno rekla „Gud baj…“. I to iz više razloga, a glavni je da je ovog puta prekardašio u svojim snovima o moći udarajući i na svetinje. Trezveni građani imaju utisak da bi on čak i zaratio da sačuva svoju imperiju.

Zato bi ga birači mogli kazniti olovkom na izborima, i pored svih njegovih manipulacija s biračkim spiskovima i kupovinom glasova.

Nešto se mijenja u Crnoj Gori, a Đukanović nije svjestan da bi upravo za njega najbolje bilo da se javno izvini građanima, i naredi da se bizarni Zakon o slobodi vjeroispovijesti stavi ad acta, što bi mu koliko toliko povratilo narušene pozicije.

Današnja Crna Gora polako dolazi sebi nakon višedecenijske nasilne vladavine, degutantne, prevaziđene i otužne. Kad neko neće da se prestroji, nego igra na jednu te istu kartu nasilja i dekreta, vrijeme mu je da ode. Svaki diktator je kroz istoriju umišljao da je zaustavio vrijeme jednim te istim receptima o veličini svog lika i djela, što se na kraju redovno pokazalo kao puknuti balon.

Đukanović će za manje od desetak godina i u penziju, a to je fakat koji svakog ozbiljnog političara opominje da s funkcije treba otići u nekom boljem svjetlu. A ima li on namjeru da se, kao Josip Broz, samoproglasi za doživotnog predsjednika, ili postavi namjesnika kojeg bi kontrolisao iz sjenke, to je posebno pitanje. Ali je i pitanje hoće li do penzije i opstati na vlasti, za šta su šanse ovoga puta prilično smanjene.

​A savjetnici dosljedno ćute, pokazuju da mu i nijesu pravi prijatelji, i da je najbolje da predsjednik svih građana, koji se zavađa s građanima, sam sebe uruši do kraja.

2 Comments
  1. Migo savjetnik komentariše

    A crni Migo bi reknujo nesto no se boji da nesto pogresno ne lane.

  2. Ljuta komentariše

    To je pravi dokaz da oni nemaju nista slicno sa precima…

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.