Radonjić: Sporazum nije opšti konsenzus ali jeste okupljanje oko „najmanjeg zajedničkog sadržaoca“!

piše: Luka Radonjić

Prije nego iznesem djelimično mišljenje o Sporazumu, želim da naglasim da je ovo moj lični stav i unaprijed saopštavam da ni u kakve eventualne polemike u komentarima tim povodom neću ulaziti.

Prvo, ovaj Sporazum ne predstavlja kompromis ili konsenzus – opšti, narodni, nacionalni, kakav god, već je u pitanju okupljanje oko “najmanjeg zajedničkog sadržaoca” – a to su u ovom slučaju – demokratizacija društva i borba protiv korupcije. Kompromis podradzumijeva potpuno, djelimično ili polovično zadovoljenje svih strana učesnica. U ovom slučaju čitamo da se nekima „ostvario san“, dok su neki daleko do toga.

Drugo, razumijem da stav “da neće biti političkog revanšizma” služi uvođenju nove vrijednosti a to je prije svega smirivanje tenzija i izlazak iz krize. To je dobro, zaista dobro, onoliko koliko nije dobro da jasno iskazana narodna volja u bilo kom trenutku bude talac jedne agresivne političke manjine koja je dugo parazitirala na državnim jaslama i koja odbranu svojih privilegija danas predstavlja kao odbranu države. Takođe, uporedno iskustvo kaže da je jako mala razdaljina između “neće biti revanšizma” i “mogu i neki dojučerašnji DPS-ovci u novu vlast”. I to neka svako ima u vidu. Stotine i hiljade ljudi pretrpjele su razne oblike progona, diskriminacije, represije. To je žrtva koja je u osnovi borbe koja je rezultirala pobjedom i osvajanjem demokratije.

Treće, na pitanje da li će Srbi u Crnoj Gori sada forsirati priču “mi smo državi donijeli demokratiju”, dakle, sličnu onoj koju su forsirale partije nacionalnih manjina “mi smo izglasali nezavisnost”, odgovor je: NEĆEMO. Zato što smo se mi Srbi izborili za demokratiju kao civilizacijsku vrijednost kojoj i sami pripadamo – u zemlji koja je naša i u kojoj smo autohtoni.

Četvrto, nova politička većina nije dobila mandat za povlačenje odluke o priznanju Kosova. To svi znamo. No, baš zato što nije dobila mandat za tako nešto, niti je o tome u kampanji bilo riječi – onda je pretjerano i potpuno suvišno navođenje kao zasebne stavke rečenice da “u mandatu ove vlade neće biti povlačenja priznanja Kosova”. Štaviše, ako je neko želio da određenu stvar izdvoji – mogao je to učiniti isticanjem stava u vezi promjene tzv. Zakona o slobodi vjeroispovijesti jer je borba protiv istog bila jedan od ključnih faktora u stvaranju nove društvene većine. Ako neko kaže “to se podradzumijeva”, u pravu je, ali taj neko je to isto mogao kazati i za neotvaranje pitanja Kosova a ne da pretjerano udovoljava – manjini u okviru nove većine.

Ono što neko tretira kao višak mudrosti, neka zna da se to nekad zove i – manjak samopouzdanja. Ranije sam isticao pa ću time i ovu objavu završiti: najveće dostignuće ovog procesa je što smo se okupili oko vrijednosti, konačno, a ne oko ličnosti. I to neka svako, bez izuzetka, ko je igrom slučaja dobio ulogu koju jeste, ima u vidu. Pobjedom nad DPS-om, poslali smo jasnu poruku – da bilo kakve oblike samovolje ne želimo.

Ovaj Sporazum je po mjeri trenutka, u to nema sumnje, ali je činjenica da je u odnosu na određene stvari pokazan višak a u odnosu na neke apsolutni manjak senzibiliteta. U svakom slučaju, neka nam je srećna demokratija svima, jer ona sa svim manama i vrlinama jeste bila neophodna. Demokratija je višeslojan i složen proces i u okviru nje, šanse za ravnopravnu borbu, uvijek su mnogo veće.

Svako dobro.
Sa vjerom u Boga i oslobođenje Prizrena.
Živjela Crna Gora.