Protagonisti i ekstremne pristalice bivše vlasti pokazale da Albance ne vide kao ravnopravne saradnike već ih žele kao političke poslušnike
„Ova podmetanja da ne može Albanac to da potpiše jer su Albanci stigmatizovani. Albanac i musliman, on ne treba da potpiše… Ne trebaju oni, oni mogu da igraju samo neku ikebanu nekog građanskog društva. Meni nijedna crkva ne smeta, ja sam za to da se ljudi raduju. A Crnogoraca ste se mogli sjetiti dok ste bili na vlasti trideset godina“, rekao je nedavno na sjednici Vlade Crne Gore, tokom direktnog prenosa, njen premijer Dritan Abazović, u okviru oštre polemike sa ministrom vanjskih poslova i nekadašnjim predsjednikom SDP-a Rankom Krivokapićem. Abazović je na ovaj način reagovao na sve učestaliju propagandu koja je u minulih mjesec dana prisutna u nekim medijima i na društvenim mrežama, a koja je propagirala stav da “etnički Albanac ne može da potpiše Temeljni ugovor u ime Crne Gore”. U tome su se posebno istakle ektremističke i nacionalističke stranice. A od strane određenih kolumnista koji pišu za medije naklonjene DPS-u, nisu izostale ni oštre optužbe “o velikoalbanskom nacionalizmu”, a sve na račun Abazovića i lidera albanskih nacionalnih stranaka u Crnoj Gori. Opšti je utisak da ova dešavanja demaskiraju višegodišnju retoriku DPS, SDP i njihovih pristalica o važnosti saradnje sa Albancima, a njihove poruke da su Albanci ravnopravan i državotvorni faktor, sada djeluju kao neiskrene. Zbog toga je sve izraženije uvjerenje da DPS i mediji koji ih podržavaju, ne žele albanske stranke kao saveznike, već kao apsolutne poslušnike.
Predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika Milorad Popović, poznat po tekstovima u kojima neumjereno podržava DPS a kritikuje Vladu, Crkvu i sve koji ne podržavaju DPS, kazao je nedavno da “politički predstavnici Albanaca podstiču ili se prave nevješti – progon nacionalnih Crnogoraca”. „O tome da su velikosrpski i velikoalbanski nacionalisti etnički i teritorijalno podijelili Crnu Goru na interesne sfere svjedoči i akciono jedinstvo njihovih prvaka u otimanju crnogorskih kulturno-istorijskih spomenika. Jer, nezabilježena je bestidnost i cinizam da o sudbini crnogorske duhovne baštine, zajedno s Aleksandrom Vučićem, Porfirijem, Jokovićem i comp. odlučuju Dritan Abazović i Fatmir Đeka. Ovi politički predstavnici Albanaca u Crnoj Gori, danas podstiču – ili se prave nevješti – progon nacionalnih Crnogoraca, koji je umnogome sličan diskriminaciji Albanaca devedesetih godina“, saopštio je, između ostalog, tada Popović.
Na ove oštre optužbe reagovao je lider Albanske alternative i predsjednik Opštine Tuzi Nik Đeljošaj, koji je ocijenio da se Popović zalaže za izopštavanje Albanaca iz političkog odlučivanja. Đeljošaj je ovakve i slične optužbe nazvao “nemoralnim” i poručio da će “šovinizam, ovoga puta drugačije upakovan završiti na smetlištu istorije”. Kolumnista portala CDM Andrej Nikolaidis, pozvao je na zaustavljanje “bijesa crnogorske javnosti prema albanskom narodu” ali je i on u nekoliko navrata oštro i neprimjereno kritikovao Abazovića.
Ova tema, koja je već neko vrijeme prisutna u crnogorskoj javnosti, dobila je mjesto i kod medija u regionu. Portal “Radio Slobodna Evropa” jedan je od onih koji su analizirali ovaj fenomen, i to u tekstu pod naslovom ”Targetiranje premijera Abazovića kao Albanca, zbog ugovora sa SPC”. I oni su konstatovali da je u crnogorskoj javnosti “otvorena oštra polemika oko toga da li premijer kao etnički Albanac može da potpiše ugovor sa SPC”. I drugi mediji u regionu, bavili su se ovom temom, zbog čega se stiče utisak da ovakva polemika i pritisak koji se vršio na političare koji dolaze iz albanskog naroda u Crnoj Gori, prije potpisivanja Temeljnog ugovora, značajno narušava imidž Crne Gore kao građanske države, koji je dugo promovisan.
Ovakav rasplet na crnogorskoj političkoj sceni ukazao je na neiskrenost glavnih protagonista i određenih pristalica bivše vlasti, u odnosu prema nacionalnim manjinama, prije svega Albancima i Bošnjacima. Čim se pojavilo prvo značajnije nesaglasje odnosno razlike u mišljenju, javnost okupljena oko DPS, pokazala je netrpeljivost prema albanskim političkim predstavnicima, posebno prema Abazoviću, koji je uz to lider građanske stranke i premijer Crne Gore. Osporavanja na osnovu etničke pripadnosti šalju poruku koja je veoma štetna po razvoj društva i demokratske procese, a propagandni pritisci koji se nastavljaju ovim povodom, sugerišu da je neophodno okupljanje demokratskih političkih činilaca u odbrani građanskih vrijednosti od nastraja ektremističkih struktura.
Koji raspad sistema!!!!! Ova oluja će pokupiti svo užeglo smeće i doći će novi ljudi. Napokon…. Sve puca…