Protagonisti i ekstremne pristalice bivše vlasti pokazale da Albance ne vide kao ravnopravne saradnike već ih žele kao političke poslušnike

1

„Ova podmetanja da ne može Albanac to da potpiše jer su Albanci stigmatizovani. Albanac i musliman, on ne treba da potpiše… Ne trebaju oni, oni mogu da igraju samo neku ikebanu nekog građanskog društva. Meni nijedna crkva ne smeta, ja sam za to da se ljudi raduju. A Crnogoraca ste se mogli sjetiti dok ste bili na vlasti trideset godina“, rekao je nedavno na sjednici Vlade Crne Gore, tokom direktnog prenosa, njen premijer Dritan Abazović, u okviru oštre polemike sa ministrom vanjskih poslova i nekadašnjim predsjednikom SDP-a Rankom Krivokapićem. Abazović je na ovaj način reagovao na sve učestaliju propagandu koja je u minulih mjesec dana prisutna u nekim medijima i na društvenim mrežama, a koja je propagirala stav da “etnički Albanac ne može da potpiše Temeljni ugovor u ime Crne Gore”. U tome su se posebno istakle ektremističke i nacionalističke stranice. A od strane određenih kolumnista koji pišu za medije naklonjene DPS-u, nisu izostale ni oštre optužbe “o velikoalbanskom nacionalizmu”, a sve na račun Abazovića i lidera albanskih nacionalnih stranaka u Crnoj Gori. Opšti je utisak da ova dešavanja demaskiraju višegodišnju retoriku DPS, SDP i njihovih pristalica o važnosti saradnje sa Albancima, a njihove poruke da su Albanci ravnopravan i državotvorni faktor, sada djeluju kao neiskrene. Zbog toga je sve izraženije uvjerenje da DPS i mediji koji ih podržavaju, ne žele albanske stranke kao saveznike, već kao apsolutne poslušnike.

Predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika Milorad Popović, poznat po tekstovima u kojima neumjereno podržava DPS a kritikuje Vladu, Crkvu i sve koji ne podržavaju DPS, kazao je nedavno da “politički predstavnici Albanaca podstiču ili se prave nevješti – progon nacionalnih Crnogoraca”. „O tome da su velikosrpski i velikoalbanski nacionalisti etnički i teritorijalno podijelili Crnu Goru na interesne sfere svjedoči i akciono jedinstvo njihovih prvaka u otimanju crnogorskih kulturno-istorijskih spomenika. Jer, nezabilježena je bestidnost i cinizam da o sudbini crnogorske duhovne baštine, zajedno s Aleksandrom Vučićem, Porfirijem, Jokovićem i comp. odlučuju Dritan Abazović i Fatmir Đeka. Ovi politički predstavnici Albanaca u Crnoj Gori, danas podstiču – ili se prave nevješti – progon nacionalnih Crnogoraca, koji je umnogome sličan diskriminaciji Albanaca devedesetih godina“, saopštio je, između ostalog, tada Popović.

Na ove oštre optužbe reagovao je lider Albanske alternative i predsjednik Opštine Tuzi Nik Đeljošaj, koji je ocijenio da se Popović zalaže za izopštavanje Albanaca iz političkog odlučivanja. Đeljošaj je ovakve i slične optužbe nazvao “nemoralnim” i poručio da će “šovinizam, ovoga puta drugačije upakovan završiti na smetlištu istorije”. Kolumnista portala CDM Andrej Nikolaidis, pozvao je na zaustavljanje “bijesa crnogorske javnosti prema albanskom narodu” ali je i on u nekoliko navrata oštro i neprimjereno kritikovao Abazovića.
Ova tema, koja je već neko vrijeme prisutna u crnogorskoj javnosti, dobila je mjesto i kod medija u regionu. Portal “Radio Slobodna Evropa” jedan je od onih koji su analizirali ovaj fenomen, i to u tekstu pod naslovom ”Targetiranje premijera Abazovića kao Albanca, zbog ugovora sa SPC”. I oni su konstatovali da je u crnogorskoj javnosti “otvorena oštra polemika oko toga da li premijer kao etnički Albanac može da potpiše ugovor sa SPC”. I drugi mediji u regionu, bavili su se ovom temom, zbog čega se stiče utisak da ovakva polemika i pritisak koji se vršio na političare koji dolaze iz albanskog naroda u Crnoj Gori, prije potpisivanja Temeljnog ugovora, značajno narušava imidž Crne Gore kao građanske države, koji je dugo promovisan.

Ovakav rasplet na crnogorskoj političkoj sceni ukazao je na neiskrenost glavnih protagonista i određenih pristalica bivše vlasti, u odnosu prema nacionalnim manjinama, prije svega Albancima i Bošnjacima. Čim se pojavilo prvo značajnije nesaglasje odnosno razlike u mišljenju, javnost okupljena oko DPS, pokazala je netrpeljivost prema albanskim političkim predstavnicima, posebno prema Abazoviću, koji je uz to lider građanske stranke i premijer Crne Gore. Osporavanja na osnovu etničke pripadnosti šalju poruku koja je veoma štetna po razvoj društva i demokratske procese, a propagandni pritisci koji se nastavljaju ovim povodom, sugerišu da je neophodno okupljanje demokratskih političkih činilaca u odbrani građanskih vrijednosti od nastraja ektremističkih struktura.

1 Comment
  1. Ivi komentariše

    Koji raspad sistema!!!!! Ova oluja će pokupiti svo užeglo smeće i doći će novi ljudi. Napokon…. Sve puca…

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.