Programirani napadi na Vučića!

Hoćemo li još nekoliko mjeseci konzumirati komunizam.

Ko bi rekao da u ovoj provinciji podzemlje organizuje sociologiju.

Na jednoj podzemnoj stanici shvatili smo da građanizam olako može da zamijeni komunizam. Istu sliku mogli smo gledati po ovim ponosnim klisurinama, da nismo na vrijeme shvatili ko je za volanom prolupalog trabanta.

Ispalo je više primitivno nego nesrećno, kad je savjetnik ‘Za budućnost Crne Gore’ Srećko Crnogorac, izjavio da je predsjednik Srbije Aleksandr Vučić, druga glava mafijaške hobotnice. Doduše, ekspert se ogradio, kako se kaže, i rekao da je ta izjava bila za po kući, da je misao plod kućne radinosti, ali, eto plasirao je na televiziji, što će reći na pasja usta. Baš, nespretno, iako se radi o ekspertu.

Ali, mene čudite vi, vi koji se tome čudite, da možete biti iznenađeni ikakvim lažima bilo kojeg Crnogorca o predsjedniku Srbije. Pa makar bio i Srećko, pa makar to bila i izjava za kućnu upotrebu, koju je „nespretno“ sa pidžamom istresao sa balkona.

Meni se čini da bi neko morao posavjetovati savjetnika, da privatni poroci, privatne izjave, i sav taj privatluk – obično sumnjive higijene – ostavi za privatnu konzumaciju, što će reći da sačuva javnost od sebe.

Pobogu, zar nijesu izrabljeni do prostakluka napadi na Aleksadra Vučića. Ko će kome ako ne svoj svome (ova narodna umotvorina je u redu), ali da vidimo šta je sa ovom: kako ćeš pomoći drugome ako ne umiješ sam sebi. Ovu drugu umotvorinu valjalo bi ispisati preko širokih zidova Srpske kuće u Podgorici – i iznad table na kojoj se nalazi ime Aleksanra Vučića. Trenutno, u Srpskoj kući – stoluje i savjetnik Srećko Crnogorac.

Ali, važno je šta o predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, i Srbiji, i Beogradu, misle Srbi u Crnoj Gori. A, misle, i znaju, da je Srbija matica svih Srba (kako je učio Lovćenski Tajnovidac), da predsjednik Srbije nije izdao ni Kosovo, ni Srbe u Crnoj Gori, ni Srbe ma gdje živjeli. To je istina, i to je važno, sve drugo je meljava, i programirana tlapnja…

Pošten čovjek stidi se ovakvih izjava..!

Kosovo je izdao i priznao – nekršteni – Crnogorc, onaj koji je sto puta pozivan da bude kršten – iako je izdao Kosovo. Eto, ovdje nam pomaže matematička logika.

Srećko (za potrebe teksta ime zamjenjuje logo), moglo je imati samo metaforičku vezu sa koalicijom čija glavna riječ jeste – Budućnost. Ali, šta bi bilo da je gospodinu (u prolazu), ime Srpko. Ima nešto i nesrećno u pojmovnom smislu Srećko Crnogorac. Ovaj oksfordski oksimoron bio je u funkciji sve do 30. avgusta 2020. Od tada, od tog kamena, od tog bedema, Crnogorac je sve više i više – demode, pa makar taj Crnogorac, igrom slučaja, nosio i ime Srećko.

Jedna misao iz moje kućne radionice. Bog je vidio Srbe u Crnoj Gori što se Krivokapić izjasnio kao Crnogorac. Srećno je i rešenje što je Zdravko izabrao Crnogorca Srećka za savjetnika. Zato je Zdravko 200 odsto Crnogorac, iako nije matematički logično.

Ne radi se o logici, nego o sabiranju. Zdravko je Crnogorac 100 odsto + Srećko Crnogorac 100 odsto, i tako skapulate 200 odsto Crnogorac.

A, kad imate u rezervoaru goriva 200 odsto, onda možete voziti i do Srbije, usput i prosipati smeće oko puta, zarad kojeg se neko mora makar izvinuti. Ima zemalja u kojima morate platiti i putarinu, i lažavinu.

Dobro je da se savjetniku Crnogorcu Srećku, ne daj Bože, nije omaklo da nešto slično, iz kućne radionice, kakvo proizvoljno lupetanje i slično, otpremi na adresu predsjednika Hrvatske, ili lažnog Kosova, ili predsjednika Albanije koji je javno podržao Mila, i redom po brdovitom Primitivizmu.

Prva riječ savjetnika koalicije ‘Za budućnost Crne Gore’, pa uvreda na račun predsjednika Srije. Nije teško ni izračunati, i matematički i logički, ko ga je nagovorio.

Nadam se da ova uvreda neće osvanuti po vratima Srpske kuće, po kojima ovaj Srećković lijepi citate, ko da su mu od babe ostali. Osoblje u Srpskoj kući strepi od autorskih prava, iako se radi o mislima levog beka Ferencvaroša, a ne Seneke.

Srećom, ostala su jedna vrata netaknuta, na kojima piše – Srpski jug.