Prekrajanje izborne volje građana je „ok“ ako je u „našu korist“: Dvostruki aršini i politička korupcija postali sinonim za crnogorsku politiku

Prekrajanje izborne volje građana u Crnoj Gori svakako nije novina. Crnogorski političari koji se predstavljaju kao čuvari izborne volje često u svojim javnim nastupima pomenu trojicu bivših političkih aktera koji su izbornu volju građana i prekrojili, Draga Đurovića, Darka Pajovića i Stevana Džakovića, kao sinonime za političku korupciju i kao ljude koji su izdali svoje glasače.

Međutim, ono što jeste interesantno je da osude dolaze samo sa jedne strane, a te osude izostaju ukoliko do istovjetne situacije dođe sa strane političkih protivnika onih koji kritikuju. Tako postoje dva primjera: 3 odbornika DPS-a u Kotoru koji su napustili partiju i svojim glasanjem omogućili opstanak vlasti Vladimira Jokića, i primjer napuštanja odbornika Socijalističke narodne partije jer se protive manjinskoj vladi.

Ne zalazeći u političke razloge zbog čega su napustili svoje partije, vratiti mandat partiji iz koje izlazi odbornik ili poslanik mora predstavljati minimum političkog morala što u svim ovim slučajevima ne postoji, u protivnom i ovo se tretira kao prekrajanje izborne volje građana, jer se po ovim slučajevima aktuelna parlamentarna većina koristi mehanizmima koje je koristio i DPS.

U Crnoj Gori se još uvijek ne primjenjuje sistem otvorenih lista gdje bi građani potencijalno glasali za čovjeka, imenom i prezimenom, da vodi državu i daju mu svoje povjerenje, već je i dalje aktuelan princip glasanja za partijske liste i programe. Ona partija čiji program pruža najveću kolektivnu ali i individualnu korist potencijalnom glasaču će biti partija čiji će program građanin i glasati. Shodno tome, partija ili koalicija delegira svoje odbornike ili poslanike koji će sprovesti program partije koju predstavljaju u državnom parlamentu ili u skupštini opštine.

Međutim, crnogorska „rupa u Ustavu“ je takva da je „poslanik nosilac izborne volje građana“ i da on sa svojim mandatom može raditi šta god poželi, čak i da napusti partiju bez vraćanja mandata što i kreira ovakve probleme u društvu, kakvi su bili Stevan Džaković, Darko Pajović, ali sad i tri odbornika DPS-a u Kotoru i dvije odbornice SNP-a u Herceg Novom.

Legitimno je bazirati svoju stranačku politiku na anti-DPS platformi, međutim nije legitimno ne osuđivati istovjetne stvari koje je DPS radio, a koje u ovom slučaju idu u političku korist partija koje o ovome ćute. Ne samo što je to licemjerno, već je i potez koji je „brend“ DPS-a i Mila Đukanovića.

Važno je napomenuti da je svijetla tačka ove političke zbilje bivši poslanik Pozitivne Crne Gore Srđan Perić koji je, nezadovoljan politikom stranke, istu i napustio januara 2016., kada se predsjednik tadašnje Pozitivne s pravom optuživao da je spasio Vladu Mila Đukanovića. Perić je tada postupio na jedini legitiman način – napustio stranku ali je i vratio odbornički mandat, što treba da predstavlja politički potez koji mora da postane politička konstanta u crnogorskoj zbilji.

Sve ostalo je prekrajanje izborne volje građana, ma sa koje strane političkog spektruma dolazili.