Popis

Piše: Luka Tapušković

Današnje povlačenje Zakona o popisu je prosta, tehnička stvar i to je urađeno jer ga je predložila Vlada Zdravka Krivokapića, koja više ne postoji.

I ostali zakonski akti koje je ta Vlada predložila su povučeni iz istog razloga. Primjera radi, da bi se neki Zakon izglasao, potrebno je da postoji predlagač, u ovom slučaju vlada, sa čije strane ta zakonska inicijativa dolazi. U ovom slučaju, kad ta vlada više ne postoji, predlog se gotovo automatski odbija jer više to političko tijelo koje ga je predložilo ne postoji. Prosta je tehnikalija da se to i zvanično odbije, u ovom slučaju od strane nove vlade.

Što se popisa tiče, najavljen je od strane novog ministra, a hoće li ga biti, vidjećemo. Popis je oduvijek bio statistička stvar, koja bi pokazala strukturu stanovništva sa nacionalnog, jezičkog i vjerskog aspekta. Euforija koja je proistekla nakon 30. avgusta i insistiranje na popisu je prosto posljedica toga da se popisu iz 2011 baš i ne vjeruje, konkretnije, opravdano se i smatra da je fabrikovan. Zbog toga je postojao pritisak na vladu Zdravka Krivokapića da ga mora sprovesti a nije ga sprovela, iako je po svim zakonima to morala to da uradi.

Zašto nema toga pritiska danas? Prost razlog. Ovo nije vlada za koju smo mi glasali. Za Zdravka npr. jesmo, a sprovođenje popisa mu je bila obaveza, ne zbog toga jer je to naša izborna volja, već zato što je to zakonska obaveza, koju on i ministar Spajić nisu sproveli iz nepoznatih razloga.

Ipak, kolika god bila „gorčina u ustima“ zbog toga što popis nije sproveden (jer bi svi voljeli malo i na papiru da Srbujemo, jelte), moram se složiti i sa bivšim ministrom, popularno znanim kao Mickej da bi rezultat popisa bio donekle poražavajući za nas kao društvo. I pored neminovnog nacionalno-popisnog prebrojavanja koje će se u budućnosti desiti, možda će nam i pored toga zapasti za oko – koliko nas je stvarno ostalo u Crnoj Gori?