Politički sunovrat Krivokapića: Od velike popularnosti i očekivanja do par posto podrške; Za njega više niko nema ni pitanje na premijerskom satu!

Politički sunovrat aktuelnog premijera Zdravka Krivokapića je jedan od političkih fenomena novije istorije Balkana koji se neće izučavati ni zbog ličnosti samog protagoniste propasti, niti zbog toga što to nije nešto nezabilježeno. Ali, brzina tog sloma i način na koji je do njega došlo zaslužuje kratak osvrt i podsjećanje.

Vratimo se samo godinu ipo dana unazad, u vrijeme predizborne kampanje, kad je sadašnji premijer Zdravko Krivokapić bio predstavljen javnosti kao profesor koji će osloboditi Crnu Goru od diktatorskog režima Mila Đukanovića. Krivokapić je u tom periodu bio najpopularnija ličnost u Crnoj Gori. Naročito odmah nakon 30. avgusta i pada DPS režima.

Godinu dana nakon rada njegove Vlade, Krivokapićev politički rejting je potpuno propao i u razvalinama. Kako je moguće da najpopularnijoj ličnosti u Crnoj Gori za godinu ipo dana se toliko sunovrati politički rejting?

Razlog u tome možemo prvenstveno tražiti u odbacivanju svojih partnera i saboraca iz predizborne kampanje i odvajanju od matične koalicije “Za budućnost Crne Gore“. Očigledno je Krivokapić opijen mišlju da je samo on taj koji je pobijedio na izborima i niko drugi, a što je već nekoliko navrata i ponavljao u svojim javnim nastupima. Nezabilježeno je u evropskoj političkoj praksi da samo mjesec dana poslije istorijske pobjede na izborima, nosilac liste “zarati“ sa onima sa kojima je bio na zajedničkoj listi, da radi sve da im okrnji podršku, da njihov ulazak u vladu smatra nedopustivim, a sve njih nedostojnim funkcija. Tako smo došli i do priče oko tzv. ekspertske Vlade koju čine neformalni kadrovi pokreta URA i lični prijatelji Zdravka Krivokapića, a koja se na planu sveobuhvatnih reformi i demontaže DPS sistema pokazala neuspješnom.

Smjena ministra Leposavića je definitivno bio politički krah Zdravka Krivokapića i prelomna tačka sa koje je njegov rejting bespovratno krenuo nizbrdo. Smijeniti svog najboljeg ministra zbog iskazanog ličnog stava, a nakon naglašavanja da su njegovi ministri „nedodirljivi“, samo je bila kap koja je prelila čašu, optuživanja Skupštine za nerad njegove Vlade i konstantnog mijenjanja mišljenja i pravaca u politici.

Sve ovo se dešavalo dok je Demokratska partija socijalista ostala netaknuta. Premijer Krivokapić, ministar Spajić i mnogi drugi “eksperti“ su „kao svoje“ čuvali sve kadrove DPS-a koji su bili zaposleni u ministarstvima, državnim agencijama i upravama. Primjer za to je i nastup poslanika DPS-a Miomira M. Mugoše koji je rekao kako mu je ministar Spajić nudio mjesto savjetnika zbog njegove smjene sa mjesta direktora Poreske uprave, a što Spajić nije demantovao.

Građani nisu dobili ono za šta su glasali, kao što su popis, Temeljni ugovor, čišćenje biračkog spiska, procesuiranje koruptivnih radnji tokom izbornog procesa i privatizacija, kupovina ličnih karata, ilegalni i fantom glasači…. Niz je dugačak, poruka je jasna. Nije urađeno gotovo ništa u onim segmentima reformi koje su morale biti prve na listi prioriteta.

U tome i jeste glavni razlog pada rejtinga Zdravka Krivokapića kod demokratske javnosti Crne Gore. Građani su glasali za odbranu svetinja, ali i za pravdu i krivičnopravnu odgovornost onih koji su preko tri decenije uništavali supstancu ove države. Nadamo se da će neka nova Vlada, izabrana u okviru iste parlamentarne većine, konačno započeti ogroman posao koji je pod Krivokapićevom vladom ostao ne samo nezavršen, nego nije ni otpočeo.