Poema bez obala

On nov 29, 2024

Festival književnosti koji treći put zaredom organizuje Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“ počeo je promocijom nove zbirke pjesama Bećira Vukovića „Poneti na pusto ostrvo“.

Početak Festivala obraćanjem je ozvaničila direktorka Biblioteke Slavica Ilinčić, navodeći da su gosti istaknuti pjesnici iz Crne Gore i prozni pisci iz Srbije, koji imaju zavidan i prepoznatljiv opus, što daje razloga za zadovoljstvo i uživanje u programima.

– Naša ambicija je da slijedimo i tradicionalne i savremene kulturne tokove. Jer, cjelina kulture se jedino i dostiže ukrštanjem njenih dijahronijskih i sinhronijskih vektora – rekla je Ilinčić, najavljujući da će i do kraja godine u Biblioteci biti organizovan niz programa.

Potom je slijedio stručni sud o Vukovićevoj novoj knjizi „Poneti na pusto ostrvo“.

Kako je naveo mr Milorad Durutović, koji je i moderirao promociju, Vukovićevo djelo se s pravom ubraja u sam vrh savremene srpske poezije. Vuković je, dodaje, istaknuti predstavnik metaforički nazvane „crne umjetnosti“. Ujedno, on je i poeta doctus, čija poezija zahtijeva upućenog čitaoca. Dodaje da se autor kreće suprotno od vremena u kome živimo, što daje poseban kvalitet njegovoj poeziji. O tome govori i filigranski jasan i precizan naslov nove Vukovićeve zbirke.

– Knjiga čak i formalno-žanrovski funkcioniše na pustoostrvskoj imaginaciji ili poetici. Knjiga traži asketski posvećenog čitaoca, spremnog, izdržljivog poput nekog pustinjskog monaha, otšelnika, koji je ostavio sve – i drugove, i žene, i kopno i more, i koji se prepustio rješavanju prvih i posljednjih pitanja – rekao je Durutović. Vuković, dodaje, svoju lirsku naraciju definiše kao poemu bez obala.

Krađa duhovnosti

Tokom večeri u tri navarata Bećir Vuković je čitao svoje pjesme iz nove zbirke „Poneti na pusto ostrvo“. Na kraju, zahvaljujući na pozivu, Vuković je istakao i da je posljednji put neku svoju knjigu u Biblioteci promovisao prije 30 godina. To je bilo, dodaje, nakon što je dobio „Ratkovićevu nagradu“, a o knjizi su mu tada govorili Nikčević i Novak Kilibarda, dok je stihove čitao glumac Brano Vuković.

– Tačno je i 30 godina kako više nisam pozivan ni na Ratkovićve večeri poezije, isto kao ni Radomir Uljarević na Trg od pjesnika u Budvi, otkako su ga ukrali. Ovdje je prije svega opljačkana duhovnost – rekao je Bećirović, dodajući da je taj podatak – činjenica fantastičnija i od pustog ostrva.

Pozitivan sud o knjizi dao je i Radomir Uljarević, navodeći da Vuković spada u red pjesnika koji osvjetljuje mračne prostore između riječi. Dodaje i da se ova Vukovićeva knjiga može doživjeti kao drama, čiji glavni junak je višestruki povratnik koji se na ostrvo vraća iz pjesme u pjesmu, nalazeći tamo „rekvizite“ za svoje stvaralaštvo.

– Ekonomija sa riječima u ovoj knjizi liči na ekonomiju s parama u stvarnom životu. Kod Vukovića, kao glavnog junaka ove poezije, nema rasipanja – rekao je Uljarević, dodajući da je put života na pustom ostrvu put za kojim pjesnik traga, nalazeći da je pusto ostrvo jedini izlaz.

– To znači da na mikroprostoru jedne pjesme pokažete kako taj jezik „radi“ i kako „radi“ mimo vas, i pritom, nikada kod njega nikada nemate sojećaj da autor nešto nameće, pa da onda emituje neku svoju psihologiju – kazao je Nikčević, ističući da Vuković samog sebe osamljuje kako bi čistije i iskrenije zapjevao.