Na nekoj livadi u Zeti, naš Aleksa đelje li đelje! Tesliči li tesliči, teslom! Blanja li blanja, blanjom – ali balvan!
Jedno mlado momče posmatra ga začuđeno, nepovjerljivo se češka po bradi – ali kad je ukapiralo o kakvom se čudu radi, hvata se za glavu s obje ruke i daje se u trk da razglasi narodu o božjem otkrovenju koje se ukazuje u dolini posred Zete!
I tako trčeći zadihano momče ulijeće u Cetinjski manastir! A tamo polijepo đevojče taman cijeliva ćivot Sv. Petra Cetinjskog, kad ču za rađanje novog sveca u dolini posred Zete! Đevojče ostavi Sv. Petra u namjeri da krene put Zete za onim momčetom, kad joj se ispriječi otac na vratima manastira!
Drama dostiže kulminaciju! Pogled oči u oči oca i kćerke, trenutak istine… Ali odlučan i prodoran pogled kćeri ne trpi raspravu i sve kazuje – odoh ti oče kod Sv. Alekse!? U očevim očima suza, ali i odobravanje – idi kćeri za Aleksom! Svi istrčaše, ostaviše Sv. Petra u čudu i kasom se zaputiše put Zete!
A onda, rez! Režiser nas lucidno vraća na mjesto rađanja mesije! Sv. Aleksa u trenerci tesliči li tesliči – balvan! Ali, ne ide to sve baš tako lako i glatko – jedan stariji komšija, starokalendarac, prezrivo šutira oblanjanu pilotinu pravo Aleksi u lice ne priznavajući ga za sveca! Tako poznata scena iz dalje i bliže istorije! Aleksa kao i svaki sveti čovjek ne reaguje! I smireno nastavlja da činodejstvuje na balvanu, koji sve više poprima obrise – direka!!
Opet, rez! Ono momče što trči li trči, sad ulijeće u džamiju! Tamo dvojica klanjaju, ali kad čuše za rađanje novog Muhameda ostaviše džamiju i otrčaše u novu Meku posred Zete! Svi otrčaše iz mahale za njima!
Drumovi će poželjet Turaka, al Turaka niđe biti neće! Manastiri će poželjeti vjernika, al vjernika niđe biti neće! DŽamije će opustjeti, a na namazu petkom nikog biti neće! Amfilohije komotno može u penziju, reis Fejzić slobodno može u privatnike, a ni papi Franji se ne piše dobro!
Opet, rez! Sveti Aleksa i dalje siluje balvan! Blanja li blanja! Ali i balvan osjeća da ga Aleksa siluje za njegovo dobro i da će postati sveto drvo, pa se čak i raduje tome! Pa sam sebi veli, kad je bal(van), nek je maskenbal(van)!
Rez! Sad ono momče što izgibe trčeći, ulijeće u katedralu u Tuzima! Opet, drama, ali oca i sina! Pogled u pogled, varnica u varnicu, kres u kres, i isti epilog – odoh ti oče kod beatifikovanog Alekse! Idi sine, i mi ćemo za tobom – zaiskrilo je u očevim očima, dok su mu se suze radosnice slivale niz ostarelo lice!
A u Zeti – drama! Kolone novovjernika slivaju se sa svih strana prema Sv. Aleksi, koji i dalje tesliči li tesliči – direk! A onda, Sv. Aleksa ga konačno ubode – poveliki šaraf u osrednju rupu, što je bio znak da će direk biti razapet!
Zategoše se konopci, otesani balvan poče da se uzdiže i uspravlja, i na vrhu se ukaza Aleksino drvodjelateljsko božje otkrovenje – tri u jedan!?? Krst, luna i križ, ta dva strašna simvola!
Ovakav totem niko nikad nije isklesao niti oblanjao! U primitivnim religijama totem je sveta životinja ili neki predmet koji se poštuje kao rodonačelnik i plemenski duh zaštitnik. Evo, u Zeti je izblanjan sveti duh Aleksin kao rodonačelnik plemena Demokrata! U ovoj religiji toteizma ili titoizma, odnosno vjerovanja u prepodobnog Aleksu, ubuduće će se ritualno igrati i izvoditi ratni ples oko Aleksinog svetog direka!
Ovaj desetominutni nijemi film prikazan je u subotu na Drugom kongresu Demokrata! Preko 1.500 delegata frenetičnim aplauzom ispratilo je ove Aleksine avanture! Šta se načinje od onako finog momka? A možda je u klimi? Zbog ove vlage?!