„Orlići“ u polufinalu Svjetskog prvenstva
Srbijo, imaš fenomenalne mlade rukometaše, generaciju 2002. godište i mlađe, koja bi mogla nekada trofejni sport da vrate na staze stare slave. Poslije bronze na Evropskom prvenstvu u Portugaliji prošle godine, „orlići“ su stigli i među četiri najbolja tima na planeti. Četa Đorđa Teodorovića je napravila podvig, srušila do ovog meča nepobjediva, favorizovana Farska Ostrva sa 30:27 (17:12). Rival u polufinalu biće bolji iz duela Njemačka – Danska (21).
Farani su bili favoriti, naše nade skoro otpisane, ali nisu tako mislili rukometaši u bijelim dresovima. Od starta su „orlići” zagospodarili terenom. Bombarder Miloš Kos je slao projektile u mrežu „ribara”, koliko-toliko je naša odbrana uspjela da zaustavi fenomenalnog srednjeg beka Elijasa Elifsena Skipagetua koji je imao šut 4/9 u prvih 30 minuta. Od prvog do poslednjem minuta Srbija je vodila.
Veliki peh je zadesio Srbiju u 12. minutu, kada se povrijedio kapiten Partizana Nikola Zečević. Nije mogao da nastavi meč, uhvatio se za povrijeđeno koleno i nije se vraćao u igru. Vukašin Antonijević ga je zamijenio na mjestu organizatora igre. Gdje je stao Kos, nastavio je na drugoj strani Boško Stanisavljević, naš jedini desni bek na prvenstvu. Sjajan je bio u drugom delu prvog poluvremena. Rukometaš kragujevačkog Radničkog je postigao šest golova za kratko vrijeme. Krila su bila zaustavljena, a na golu je odličan bio Luka Krivokapić.
Otišla je Srbije na odmor sa plus pet – 17:12. U nastavku se očekivao udar selekcije sa samo 54.000 stanovnika, koja je zadivila planetu na ovom šampionatu, postala nova rukometna sila. Napravili su „orlići” seriju 3:0, imali i osam golova viška – 20:12. Činilo se da je tada sve gotovo, ali se razigrao Elifsen, ubjedljivo najbolji igrač na ovom šampionatu. Sve je sam radio, šutirao, asisitrirao. Stanisavljević je zaustavljen, ali nije Kos, koji je punio nemilosrdno mrežu Farana. Odličan na golu je bio Luka Krivokapić. Kada nije išlo Antonijevića, Teodorović je uveo džokera Sima Šijana. Nada Vojvodine je sa dva gola prekinula seriju Farana. Tada je napad škripao, ali je naš srednji bek davao zlatne golove.
Prijetili su Farani, stigli na dva gola minusa u 52. minutu, imali i napad na samo minus jedan, ali su naša nade izdržale pritisak i ostvarile veliki uspjeh. Izvadio je Teodorović iz igre u poslednjeg 10 minuta odličnog čuvara mreže Krivokapića, šansu dao Savu Zekiću, a golman Vrbasa je briljirao u finišu, imao tri zlatne odbrane koje su rešile pitanje pobednika. Važna dva gola u finišu delo je desnog krila Mateje Dodića, pogodili su i Dušan Šmigić i Branko Predović, pa je Srbija na drugom uzastopnom velikom takmičenju stigla do polufinala.
Miloš Kos i Boško Stanisavljević su pogodili po sedam puta mrežu ruvala. Mateja Dodić je bio nepogrešiv, četiri od četiri, dok su dva pogotka postigli Dušan Šmigić, Nikola Zečević (igrao samo 12 minuta), Simo Šijan, Vukašin Antonijević, Branko Predović i Luka Rogan. Kod Farskih Ostrva, Elefsen Skipagetu, novi rukometaš Kila, pogodio je devet puta mrežu. Oli Mitun je postigao pet puta, a Roi Elefsen Skipagetu četiri.
Naši golmani imali su 14 odbrana, Krivokapić 11, a Zekić tri. Isto toliko su imali i Farani, Pauli Jakobsen je skinuo osam šuteva našim rukometašima, a Aleksander Lagok šest. Ipak, čini se da su naši čuvari mreže odneli pobedu, skinuli su više zicera u trenucima kada se lomila utakmica.
Prošle godine je Srbija stala protiv Španije u borbi za finale EP, sada vjerujemo da ni zlato nije daleko. Bravo „orlići”. Diže se srpski rukomet. Svijetlo je i te kako vidljivo. Imamo generaciju koja obećava velika djela i u seniorskom rukometu.
(mocart sport)