OD GERILCA TITA DO KOMITE MILA

Piše: Bećir Vuković

Tomas Man kaže da razumije nacionalizam velikih naroda – razumije i nacionalizam Njemaca – ali ne razumije nacionalizam – malih naroda..?

U nekom sličnom smislu mogli bi tumačiti i Srbe kao veliki narod, od Vijene do Čikaga (do Drine i preko Drine), i sjeverno od velikog gospodina Dunava, i zapadno od budućnosti, i južno do granice lirike gdje se diže ponosito stenje ‘srpske kulture drago kamenje’, ali niko sa zrnom soli u tikvi ne može da razumije nacionalizam Crnogoraca i drugih malih balkanskih naroda.

Na kraju, ti mali narodi ni sami sebe ne razumiju, na kraju – što je najgore, mali narodi ne mogu ni sami sa sobom, na kraju, što je najužasnije – izobliče se u mržnji…

Na kraju uzaludnog puta – pretvore se u nakaze – koje ni sebe ne vole..!

Na kraju – izmišljajući sebe – odmetnu se u komite…

Potonji pećinski nacionalizam jeste – komitski pokret – nikao na smetlištu komunizma, sa stražarom Milom na ulazu u deponiju..!

Prva Evropa Crnogorcima bila je Kraljevina Jugoslavija. A, druga, komunistička Jugoslavija. Tu je i – crna tačka Crne Gore – na njenom evropskom putu…

Sada je Crna Gora – nezavisna – sada je Crna Gora nigdje – sada je Crna Gora – pusto ostrvce – daleko od obala Evrope.

I, kao svako vještačko ostrvo bez sidra – sve više i dalje nestaje u izmaglici pučine.

Cetinje se – izgradilo – za vrijeme Kralja Aleksandra, a ne za vrijeme gerilca Tita i komite Mila.

Kad bi komiti sa Cetinja bar toliko mogli zaključiti. Samo treba izaći na ulicu i pogledati. Ili, raspitati se – ko je i kada je – pravio sva ta monumentalna zdanja.

Koliko ujutru, na ulazu u Cetinje treba montirati bilbord – U zadnji čas apelujemo na zdrav razum.

Koji je bilans nezavisne Crne Gore..?

Bilans nezavisne Crne Gore = bankrot = dužničko ropstvo..!

Kakva je to nezavisna država ako 13% njene teritorije nije njena teritorija.

Ako je tako – a tako je – pitamo: čija je to teritorija..?

Sami provjerite. Dolazi ljeto, pa pokušajte da uđete na neku od tih tuđih plaža.

Recimo, pokušajte da uđete na Miločersku plažu. Kad bi platili ulaznicu i 500€, ne možete ući.

Poljubićete raskošnu kapiju od kovanog gvožđa. A na vrhu kapije gvozdeni orao, ali ne nalik onom orlu koji kruži iznad Lovćena.

Duboko u hladovima Miločerskog parka, poponoći, osjeti se duh pustinjskih oaza…

Gazda – vlasnik – Arapin – zaključao je svoju kapiju, i – džaba vam i lična karta u kojoj piše da ste rođeni u Kotoru…

Nadam se da ste shvatili. Nema metafora niti jezičkih pletisanki, niti netačnih prevoda, nego vam je tako..!

Ajd, prošetaj Niko Nikoviću…

Nikad mi nije bilo jasno kakva kolektivna svijest postoji u Crnoj Gori. (Doduše, osjetio sam izvjesnu kolektivnu svijest tokom Litija, ali su je mnogi i mnogi žbiri skoro rasturili ko dijete zvečku.)

Ono što je sigurno jeste da u Crnoj Gori nikad nije postojala – ekonomska – kolektivna svijest..!

Veliki narodi, prije svega, imaju ekonomsku svijest: NJemci, Francuzi, Italijani, Kinezi, Rusi… I, šta vidite. Kod NJemaca vidite izrazitu – ekonomsku svijest..!

Na takvom spisku nećete naći isfrustrirane male narode.

Baš radi nedostatka te ekonomske svijesti, Crna Gora može se pofaliti samo jednim – jedinim kontinuitetom – kontinuitetom – iseljavanja – odlazaka – bježanja iz Crne Gore.

Iz Crne Gore nije se samo bježalo radi krvne osvete. Iz Crne Gore bježalo se (recimo, u plodnu Šumadiju), da se pre(živi)…

Elem, poslije pada komunizma i postkomunizma, šta – sada – zatičemo u Crnoj Gori. Zatičemo – nesigurnost – kao jedno od najgorih stanja..!

Stanje – nesigurnosti – podarila nam je nova – sumnjiva vlada – koja neće da napravi radikalni – rez – na bolesniku.

Ostaje i otvoreno pitanje: zašto, i, ko za sebe ostavlja carine..?

Borili smo se da 00381 ne bude inostrani broj.

Ali, kako je krenulo sa dužničkim ropstvom – Kuči se neće samo graničiti sa Albanijom, nego i sa Kinom.

Ali, kad se poveže auto – put Bar – Beograd, 00381 neće biti inostrani broj.

Putevi života vode i istočno od budućnosti, i južno od prošlosti…
——————————————-
Miločer, 16. aprila ‘021.