O predsjedničkim izborima

Piše Boško Vukićević

U vezi sa predstojećim predsjedničkim izborima, iznijeću par riječi o određenom dijelu građana naše zemlje. Dakle, postoje građani koji slobodno, javno i patriotski iskazuju ispravne stavove, recimo oni su: protiv NATO -a, protiv nezavisne države Kosovo, protiv sankcija Rusiji, protiv negiranja srpskog identiteta Crne Gore, protiv održavanja tzv. Parada ponosa koje ugrožavaju institut porodice. Ja sam, kao što je mnogima poznato, dio te planinske rijeke slobodnih građana.

Međutim, određeni dio gore pomenutih građana na nastupajućim predsjedničkim izborima pokloniće svoj glas onim kandidatima koji se zalažu za sve gore pomenute stvari. Dakle, oni će glasati za kandidate koji zagovaraju gotovo sve ono čemu se oni godinama ili decenijama iz srca i duše protive. Takva situacija je naizgled paradoksalna, neko bi rekao i apsurdna i bizarna, i nije joj jednostavno pronaći racionalno objašnjenje.

Kada sam razgovarao s nekima od takvih pojedinaca, koji dakle javno žele jedno, dok prilikom glasanja biraju drugo koje je suprotno njihovim željama – nikada nijesam dobijao argumentovano objašnjenje za takvu vrstu mazohističkog ponašanja. Uglavnom su se nespretni pokušaji objašnjenja sastojali u nekom nedefinisanom zaključku kako „još nije vrijeme za ispunjavanje njihovih želja i legitimnih interesa, treba sačekati odgovarajući ‘tajming’…“ (a kao što sam u nekim tekstovima primjećivao, mnogima životi prođoše u iščekivanju tih „odgovarajućih tajminga“).

Drugi pokušaji davanja objašnjenja za glasanje na izborima suprotno javno iznijetim stavovima o suštinskim pitanjima zalazi više u lično, nego u političko i ideološko kod tih građana. Naime, mnogima od njih se lično ne dopadaju rukovodstva partija koje se zalažu za njima bliske stavove, niti cijene istorijat njihovog djelovanja. Međutim, takav stav lične, a ne političke prirode, ipak ne pruža racionalno objašnjenje za odabir kandidata ili partija koje zagovaraju stavove dijametralno suprotne od njihovih.

Treći pokušaji davanja objašnjenja za mazohističko glasanje tih pojedinaca sastoje se u njihovom zaključku da u današnjim vremenima treba dati apsolutni prioritet nekim novim ekonomskim politikama (populističkim opijumom za naivne i najugroženije – dodaću) u odnosu na sve gore opisane, „svete“ stvari i stavove. Takvo objašnjenje bi datu kategoriju svrstalo u poklonike „ideologije debelog crijeva“, kojoj sam posvetio dobar dio tekstova. Poklonici takve ideologije u suštini odbacuju bilo šta što je dio duhovnog ili identitetskog ambijenta. I oni su, samim tim, neiskreni u zastupanju gore navedenih stavova.

Bilo kako bilo, i koje god objašnjenje ponudili za iracionalan izbor na predsjedničkim i svim drugim izbornim izjašnjavanjima – mislim da takvi građani u krajnjoj instanci zavaravaju sebe same. Mnogi to rade i nesvjesno (ako ćemo pošteno – u čitavoj ovoj gunguli crnogorskog post-diktatorskog sistema nije se lako ni snaći), i stoga mnoge od njih ne treba ni osuđivati. Treba im dati vremena da se osvijeste i da počnu da se bore za sopstvene, a ne tuđe interese. Da i oni budu svoji na svome.

Ovaj osvrt sam posvetio toj posebnoj kategoriji građana i birača, dok ću u narednom, kao što sam i najavio, pojasniti zbog čega u drugom krugu predsjedničkih izbora neće doći do povećane apstinencije, koju mnogi najavljuju. I zbog čega smatram da će u drugom krugu Mandić pobijediti Đukanovića, ili nekog drugog kandidata DPS -a.