“Nijesu uzaludne Murinske žrtve, one već djeluju, one nas sabiraju sa Neba“

Njegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki g. Joanikije služio je, na Duhovske zadušnice, 6. juna, Arhijerejsku zaupokojenu liturgiju u Hramu Svete Petke u Murinu.

Kako je zbog proglašenih epidemioloških mjera u Crnoj Gori, usled korona virusa, vladika Joanikije bio spriječen da na dan bombardovanja Murina od strane NATO pakta, 30. aprila tekuće godine, služi pomen nevino stradalim žrtvama, zaupokojenu Liturigiju i pomen odslužio je na Duhovske zadušnice.

Sasluživalo je sveštenstvo i sveštenomonaštvo Eparhije uz molitveno učešće vjernog naroda. Liturgiju je pojanjem pratio dječji crkveni hor iz Berana.

Riječima arhipastirske besjede obratio se Preosvećeni Episkop Joanikije, navodeći da su se, na dan Trojčindanskih zadušnica, sabrali u ovom svetom hramu, privučeni žrtvom Murinskih novomučenika.

Na današnjoj službi, kako je kazao, zajednički smo se pomolili Bogu, pomenuli žive i upokojene, pretke i potomke, posebno se moleći za nevine žrtve NATO bombardovanja Murine.

„Sjećamo se i ostalih žrtava iz perioda NATO bombardovanja, svih koji su postradali u tom vremenu, vojnika, oficira, rodoljuba koji su nastradali braneći svoju otadžbinu. Mi smo imali mnogo ratova, ali ne pamtimo da smo vodili osvajačke ratove, jedino smo ratovali kad smo se branili, kad smo branili naša ognjišta, naše domove i djecu, kad smo ginuli jedni za druge.

Gospod Isus Hristos kaže da nema veće ljubavi od one nego kad neko život svoj položi za bližnje svoje. Tu ljubav mi, danas, svjedočimo ovdje na Murini, u ovom svetom hramu, koji je započet neku godinu poslije bombardovanja. Vidimo da su nas murinske žrtve prizvale da gradimo ovaj sveti hram. Ovo će biti hram žrtve, ali i hram slave Božje“, rekao je Njegovo preosveštenstvo.

On je poručio da se istinska žrtva, kroz naše pamćenje i kroz naš život, pretvara u slavu.

„Nijesu uzaludne Murinske žrtve, one već djeluju, one nas sabiraju sa Neba, one nas oplemenjuju. Nevini, odrasli ljudi i troje djece: Manojlo, Vukić, Milka, odrasli i djeca, još nedorasla, ali u punom zamahu života, njihovi snovi, njihove nade, njihovi mladi životi, oni su se preselili na nebo. Iskrvavljena su njihova tijela, raskomadana NATO projektilima na murinskom mostu, ali su njihove duše uzletjele na nebo i odozgo nas obasjavaju. Kako vrijeme prolazi, sve više, ćemo toga biti svjesni, da nas te žrtve sabiraju, da nam ne daju da zaboravimo ko smo, ni kog smo korjena, roda, jezika“, besjedio je vladika.

Ovaj sveti hram, istakao je Preosvećeni Episkop Joanikije, polako se pretvara u hram slave.

„Podavno smo počeli da ga gradimo i išlo, taman tako, kakvo je naše stanje, lagano, pa nam se nekad činilo da se nikad završiti neće. Bilo je i prekida, nesnalaženja, nesporazuma. Nije lako graditi u ovom malom mjestu ovako lijep i veliki hram, ali, čini mi se, da, koliko god ste vi prisutni ovdje uradili i mi zajedno s vama, da su više uradile, izgradile ovaj hram one nevine žrtve djece i odraslih na murinskom mostu“, kazao je Episkop budimljansko-nikšićki.

Poučavajući sabrane, Vladika je naveo da je ljudska duša kao poljski cvijet koji se otvara prema svijetlosti, prema suncu. Kao što se cvijet otvara prema suncu da ga obasja i daje miris kada ga sunce grije, tako i ljudska duša, koja se otvorila Bogu, ona cvjeta, ona miriše, pokazuje svoju iskonsku božansku ljepotu.

„Kada se saberemo u hram, mi treba da dođemo čiste duše i da se Bogu pomolimo da Njegovu milost, svjetlost, istinu i dobrotu primimo u srca svoja, da se tom dobrotom i ljepotom Božjom oplemenimo i da to širimo u našem životu i u ovom svijetu“, rekao je Vladika Joanikije.

Dodao je da Hram Svete Petke u Murini, iako se još gradi, već, pjeva u slavu Božju, a naročito je podosta urađeno od prošle godine.

„Zahvaljujem našem Mitropolitu Amfilohiju, koji nam je prošle godine, vidjeći u kakvom je stanju ovaj hram, a vidjeći i kakva će biti njegova buduća slava, dao veliki prilog, te se prošle godine radilo. Ne možemo stalno ići i moliti da nam pomognu da gradimo, nego i mi moramo da se potrudimo. Nije ostalo još mnogo; treba svi, koliko možemo, da se ugradimo u ljepotu ovog hrama. Pozovite vaše rođake i prijatelje da i oni daju svoj prilog, pa će ovaj hram biti lijep i vrlo brzo završen i osveštan.”

Naglasio je da nam mnogo treba – da se objedinimo u istini, pravdi i ljubavi, da se objedinimo u Hristu, da se objedinimo oko žrtava naših predaka i oko žrtava murinskih, veličkih i gornjepolimskih iz onog ranije i iz ovog najnovijeg vremena.

„Neka Gospod daruje pokoja i udostoji vječne slave novomučenike Murinske, vas Gospod da blagoslovi, vaše domove, porodice i potomstvo“, zaključio je Njegovo Preosveštenstvo vladika budimljansko-nikšićki Joanikije.

Po odsluženoj Liturgiji, prekađena su žita, koja su prinijeli mještani povodom Duhovskih zadušnica.
Episkop je, potom, sa sveštenstvom, kod spomen česme, odslužio pomen nevinim žrtvama zločinačke NATO agresije, među kojima je bilo i troje djece: Miroslav Knežević (1985), Olivera Maksimović (1986), Julija Brudar (1989), Vukić Vuletić (1953), Milka Kočanović (1930) i Manojlo Komatina (1927), kao i svim hrišćanima, koji su se upokojili sa nadom na vaskrsenje i život vječni.

Upriličena je trpeza ljubavi, koju su, trudom i zalaganjem Ljubiše Katića, spremili mještani.