Piše Boško Vukićević

I, tako – tokom fudbalskog meča u Podgorici hrvatski navijači su opravdali očekivanja: tradicionalno su prizivali ubijanje Srba, isticali da su „za dom spremni“ i ponižavali „Lovćensku vilu“ koja im se, iz nekog razloga, neprestano izvinjava.

Međutim, nije osnovni problem u navijačima. I u nekim drugim zemljama, mnogi navijači ističu ekstremne poruke i imaju društveno neprihvatljiv vokabular. To je, često, neki uobičajen vid ponašanja radikalnih navijačkih grupa.

Problem je u dijelu hrvatskog državnog establišmenta, koji prilično blago reaguje na otvorene izlive fašizma u tamošnjem društvu (kao što su, recimo, nasilno prekidanje manifestacije srpske kulture u Splitu od strane nekih crnokošuljaša, slična dešavanja u Zagrebu, ili koncerti Tompsona sa ustaškim porukama i ikonografijom).

Problem je u ponašanju hrvatskog ministra inostranih poslova, koji u razmatranju problematika sa našom zemljom ima ekstreman, nepopustljiv, paternalistički i ucjenjivački stav. Problem je i u nekom hrvatskom evroparlamentarcu Sokolu, čije brutalno uplitanje u crnogorsku dnevnu politiku uz konstantnu upotrebu antisrpskog narativa čini da on više naliči kakvom fanatiku iz redova crnogorskog DPS-a, negoli hrvatskom političaru. Problem je i u mnogim drugim hrvatskim političarima, njemu sličnim, koji se na sve moguće načine trude da u Crnoj Gori bude obnovljena kleptokratija i diktataura DPS-a.

Umjesto da organizuje besmislene sastanke sa prevaziđenim ministrima koji su prosperirali u vrijeme zločinačke diktature, crnogorsko Ministarstvo vanjskih poslova moralo bi oštro da reaguje na ovakvo nepoštovanje naše države i njenih institucija od strane nekih djelova hrvatskog establišmenta. Osim našeg ministarstva, istovjetno bi trebalo da reaguju i odgovarajuće institucije Evropske unije.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi