Piše: Vladimir Đukanović

Istina, ispravno reče predsjednik Srbije, blokaderi više nemaju nikakvu snagu da nešto značajnije učine. No, da li je sa njihovim cirkusom gotovo? Nije i neće još dugo biti. To je ono što mora da bude svjesna čitava vladajuća struktura, koliko god da nam trenutno iracionalna okupljanja blokadera djeluju smiješno. Na ulici su ostali ekstremi, apsolutno neracionalni ljudi i profesionalni demonstranti koji blokade i cirkus prave po narudžbini i od toga žive.

Oni koji su do sada podsticali haos neće tek tako prepustiti da se sa haosom prestane, jer su ogroman novac uložili. Neophodno je vršiti dalji pritisak, makar i preko potpuno ludih osoba. Bitno je da država troši resurse, da se o protestima i blokadama govori i da tenzija ne pada.

Ukoliko je neophodno, izmišljaće se razlozi, pumpati samo da se iskra ne ugasi, a najbolje bi po njih bilo i tu bi se baš obradovali ukoliko bi došlo do neke nove velike nesreće kada bi mogli da okrive vlast i da im ista podigne brojnost. Bilo kako bilo, ono na šta se svi moramo navići to je neka vrsta permanentne krize, najčešće vještački izazvane, i ona će biti konstanta.

Prostijim jezikom rečeno, to će biti neka vrsta mini građanskog sukoba, najvećim dijelom u centrima većih gradova, gdje će blokaderi kroz pokušaje ulivanja straha prema pristalicama vladajuće većine, prijetnje da će svi biti lustrirani, zatvoreni, da će ih se stidjeti komšiluk, da će biti izopšteni i omalovaženi, pokušati da ostvare određenu poziciju pred nastupajuće izbore.

Zato se i mogu očekivati nerijetko izazivanja određenih uličnih sukoba, napada po kafićima, a ono što autora ovog pisanija najviše plaši je i činjenica da je baš blokaderima radi podizanja tenzije očajnički neophodan neki incident sa čak i smrtnim ishodom kako bi se strasti uzburkale. Uostalom, nekadašnji pripadnik UDBE koji je nedavno upucao Milana Bogdanovića u Ćacilendu, vjerujem da je bio poslat sa zadatkom da zulum nanese, a oni koji su ga poslali sanjali su da on pogine kako bi imali žrtvu policijske represije koju bi poslije slavili kao narodnog heroja.

Nešto slično Džordžu Flojdu u Americi koji je nastradao prilikom intervencije policije 2020. godine vapeći da ne može da diše, što je prouzrokovalo da se napravi anti-trampovski pokret Black Lives Matter koji je žario i palio kao najradikalnija ANTIFA širom SAD. Ovih dana namjerno se plasira priča kako je policija ubila nekoliko studenata koji su nestali pa su pronađeni mrtvi. Dakle, kreatorima tog ludila očajnički su potrebne žrtve i oni će svim silama raditi na tome da žrtve negdje dobiju, što će im biti okidač za dalji nastavak protesta. Dok se to ne dogodi, oni će imati serije besmislenih manjih okupljanja i svakodnevnih obilježavanja nekih dana i godišnjica, samo da bi plamen protesta održali.

Na kraju, bar prema onom što je objavljeno — ko će činiti blokadersku listu — moramo imati na umu da su ti ljudi uložili sve što su imali kako bi obojena revolucija uspjela. Oteli su univerzitete, učestvovali su u krivičnim djelima, zloupotrijebili su funkcije koje su obavljali, pa je njima nastavak protesta očajnički neophodan. Dobro znaju da poslije neuspjeha koji su doživjeli mogu da završe u zatvoru, jer kada bi se sprovela ozbiljna istraga i njihovo učešće u svim nedjelima koja su se zbivala od početka blokada sve do danas, tu bi realno imalo godina i godina robije.

Njima je jedini spas ponovno podizanje tenzije ili da uđu u Parlament gdje, kada dobiju političku verifikaciju u vidu poslaničkog mandata, misle da će uspjeti sa sebe da skinu breme potencijalne krivične odgovornosti. Kako bi spasili svoje zadnjice, neće imati nikakav problem da određene studente koji su ginuli za njihove interese puste niz vodu. No, dok se to ne dogodi, oni će obilato gasirati nastavak cirkusa na našim ulicama. Zato vlast ne smije da se opušta i zato se mora reći da još ništa nije gotovo, koliko god da to sada sve djeluje izuzetno jalovo.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nijesu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi