„Neka sinoćnji incident sa sve odjecima bude labudova pjesma odlazeće strukture RTCG“

3

Piše: Nebojša Babović


Nećete vjerovati ali jadni servis ima dokument koji se pretenciozno zove PRAVILNIK O PROGRAMSKIM PRINCIPIMA

I PROFESIONALNIM STANDARDIMA RTCG.

U njemu je sakriven i odjeljak Objektivnost. Toliko dobro sakriven da ga nije pročitao nijedan novinar iz informativne redakcije RtCG-a, uključujući i Šofranca koji je član svih redakcija.

Šofranac je osoba koja u sistemu od 700 ljudi pokriva visoke pozicije u sportskoj, informativnoj, spoljnopolitičkih i zabavnoj redakciji. Nisam ga još vodio da čita zdravstvenu prognozu, ali ima vremena.

To može da znači da je Šofranac jedini dobar novinar okružen gomilom nesposobnjakovića ili da menadžment ne shvata da vodi javni servis, a ne trafiku. Jer prilično je nevjerovatno da ista osoba radi sportske prenose, prevodi strane emisije, vodi emisiju o zdravstvenoj situaciji, spoljnopolitičke intervjue, osim ako ne pričamo o televiziji Šavnik.

Osim tog očiglednog propusta u upravljanju ljudskim resursima, postoji i ovaj prvi, a tiče se objektivnosti. Zbog statusa „prvog viteza RTCG“ Šofranac je pomislio da nekoga interesuje njegovo mišljenje o nečemu van situacije U AC Milan, pa se umibešao u politiku. I to mišljenje je iznosio i raspravljao se sa ljudima koji su sinoć bili s druge strane ograde. Kao novinar, nije svoje mišljenje ukrštao sa kolegama. I to je bio trenutak da mu se kaže da priliči malo. Menadžment je tu priliku propustio.

Treća, a možda i prva stvar je briga za bezbjednost sopstvenih radnika.

Član 19. Zakona o radu kaže „poslodavac je dužan da obezbijedi mjere zaštite i zdravlja na radu sprječavanjem, uklanjanjem i kontrolom rizika na radu“.

Poslodavac, RTCG očigledno nije napravio procjenu rizika i nije obezbjediti odgovarajuću zaštitu svom radniku kojeg je poslao na radni zadatak.

Drugim riječima, Šofranac ima svako pravo da tuži RTCG jer ga je poslao na radni zadatak na kome je bio izložen maltretiranju, ponižavanju i čemu već. Ja ga potpuno ohrabrujem da to i uradi.

Za razliku od prosječnog šokiranog komentatora, skoro deceniju sam radio u firmama koje su brinule o bezbjednosti radnika. Tada sam mislio da to rade zbog mene, a u stvari su to radile da bi sebe zaštitile. Tako npr, kada bi u službeno auto ušao neko ko nije naš službenik, morao je da potpiše da se odriče tužbe protiv firme u slučaju udesa.

Druga stvar je bila „security clearance“ koji smo prethodno trebali da dobijemo kada bi putovali u druge zemlje (na Kosovo npr).

Sve te stvari rade ozbiljne firme, kako bi spriječile neki problem.

Sećate se one „bolje spriječiti, nego liječiti?“

Ista stvar je sa vakcinom. Pametan čovjek će je primiti da se ne bi zarazio, a onaj drugi se neće vakcinisati pa će kriviti komšiju koji ga je zarazio.

Dakle, RTCG je morao da napravi procjenu rizika prije nego što je poslao Šofranca na radni zadatak. Nije to uradio, jer su se očigledno nadali nekom belaju i računali da im više vrijedi vijest o Šofrovoj krvavoj glavi, nego neka dosadna izjava nekog boksera.

Uglavnom, neka sinoćnji incident sa sve odjecima neka bude labudova pjesma odlazeće strukture RTCG, a Šofru želim da dokaže da je doživio napad na radu, uzme milion evra odštete i napravi sopstvenu TV stanicu.

3 Comments
  1. ja lično komentariše

    Šofro je budala,ali ono od sinoć je glupiranje

  2. Momo komentariše

    Ovog momka zaogrnuli sa srbijanski barjak a to je isto kao da su se posra li i popiša li na jadno momče

    1. Srbenda komentariše

      taman je zastava ka da si se posra i popisa. Sve si u pravu. Zivio mi!

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.