Namjera je namjerila bila na vojvodu Đukanović Mila

Piše: Goran Danilović, predsjednik Ujedinjene Crne Gore

Nije da nijesmo navikli i nije nam zbog nas nego zbog njih, naših rođaka i komšija koji misle da je junački prećutati i sladiti se jer su nam ga „Hrvati“ rekli u brk!?

Redom; ta grupa i one slične što se zalijeću na djecu folkloraše iz Srbije, na ćirilične table, na dane srpske kulture, na automobilske tablice, prosto nije vrijedna pažnje – to su uglavnom kukavice i polusvijet, fašističko-ustaško smeće koje se kurči po regionu vjerujući da su im ideološki preci bili junaci, a ne nacistička ološ.

Samo u Crnoj Gori oni su zaštićena vrsta i imaju svoje podgrupe koje u vlastitoj nebitnosti s vremena na vrijeme glume „domobrane“ i umjesto otvorenig ataka na Srbe kidišu i arlauču na četnike i njihove majke.

Sve je to, međutim, folklor nemoći i neiživljenosti pojedinaca koji od škole i obrazovanja imaju samo frustraciju.

E, sad, ima malo zbunjivanja i penetracije u pogrešnu rupu između čuvara „Sekulinog crnogorstva“ i čuvara ustaške tradicije – nikako da se dogovore ko je četnik i ko kome šta treba da oposli ili oprosti. Naravno, vila kliče i traži oprost, a Dubrovnik odgovara otvorenog šlica.

Tako se opet potvrđuje ona davnašnja; ko neće brata za brata, daće mu braća iz gaća.

Vjerujem da će naš Fudbalski savez odgovoriti jednim protestom i pismom fudbalskoj Evropi – Dejo se svojevremeno bio majstor za purgere, pa ga ne treba držati nego pustiti da se zaleti.

Ipak, najgora vrsta su pojedini vlasnici kafića i narkića koji su pred utakmicu otvorili vrata svog ugostiteljskog doma i dodali zvučnike da se crnokošuljaši rasprde već na ulazu u „hram fudbala“. Policija ih je čuvala, dopratila i ispratila, mada ne znam ko im je bio prijetnja?

Očekujemo od gradonačelnika Cetinja da razjasni sa kockastima da nisu Srbi i četnici kidisali na Dubrovnik, nego gospodar Milo koji je u jednom trenutku neobuzdane mladosti htio da povrati Zetsku Banovinu i prida joj Dubrovnik .

Namjera je namjerila bila na vojvodu Đukanović Mila. Naravno, vojvodu u smislu Neretve, čiju je vodu navodio na našu državnu granicu.

I tako, sinoć su nam ustašoidi održali čas, a na nama je da se rasporedimo i primimo darove kako valja. Nećemo se svađati – nas Srbe su poubijali posesivnim povicima, pa ostali preživjeli neka podijele ostatak po zaslugaa i afinitetima.

A Ibrahimoviću svaka čast.

On je juče, onako neutralno, „priveo“ na razgovor ruskog ambasadora i rekao mu da neće tolerisati miješanje u unutrašnje stvari Crne Gore!

Pa, pošteno. I tako smo nazidani do vrha, a naš ministar Vanjskih poslova to najbolje osjeća. Zato, nemojte još i vi brate Aleksandre!
I unutrašnja politika i unutrašnji organi su nam preopterećeni u ovom procesu pridruživanja – trpa ko stiže.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nijesu nužno stavovi redakcije Borbe)