Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Joanikije služio je, povodom prislužbe Hrama Svetog Đorđa Pobjedonosca – Đurđic, Svetu arhijerejsku liturgiju u Hramu Svetog Đorđa u Orahovcu – SPCO orahovačko-peraška.
Mitropolit Joanikije se vjernima besjedom obratio nakon Liturgije i rezanja slavskog kolača, istakavši da danas proslavljamo spomen na prenos moštiju Svetoga velikomučenika Georgija iz mjesta gdje je postradao u grad Lidu, gdje su njegov grob i njegove svete mošti, kao i drevni hram posvećen njemu.
„Sve što znamo o Svetome Georgiju svodi se zapravo na jednu riječ, a to je ljubav prema Hristu Gospodu. Postradao je na takav način da mu se dive i anđeli i ljudi, a on je bio prije svega pun svete vjere pravoslavne. On se ljubavlju Božijom nadahnuo. Obukao se u čistotu, u blagodat Svetoga Duha, ispunio se tom ljubavlju koja je bila spremna da se žrtvuje kao što se Gospod Isus Hristos iz ljubavi prema rodu ljudskom, radi nas i radi našega spasenja žrtvovao.
Primio krstnu žrtvu da bi na takav način spasio rod ljudski, da bi nas na takav način priveo u naručje Božije svojom žrtvom i svojom ljubavlju i blagodaću svoga Svetoga Duha. Tako se i Sveti velikomučenik Georgije ispunio ljubavlju Božijom, ljubavlju Hristovom koja je spremna da svjedoči svetu vjeru.
Ljubav koja nije spremna na žrtvu nije prava ljubav. Ljubav koja se ne odriče sebičnosti, koja se ne odriče egoizma, koja se ne odriče onoga što nama čini zadovoljstvo radi bližnjega svoga, to nije prava, istinska ljubav. Prava je ljubav Božija, ona koja je spremna da se žrtvuje po ugledu na Gospoda Isusa Hrista. Tom ljubavlju je bio ispunjen Sveti velikomučenik Georgije.
Kada apostol Pavle, koji je bio ispunjen ljubavlju Božijom, govori da on svojim stradanjem nadopunjuje nedostatak stradanja Hristovih, to je dosta teško razumjeti, jer Hristova stradanja niko ne može prevazići. Niko im ne može ništa dodati, ona imaju savršenstvo zbog potpune predanosti ljubavi Božijoj, ali to se može razumjeti da on nastavlja onim putem, produžava onaj put, onaj primjer, onu žrtvu koju je Gospod Isus Hristos učinio.
Zaista, kada gledamo stradanje Svetoga velikomučenika Georgija, kao da gledamo na stradanja Hristova, i on kao pravi, istinski, vjerni vojnik Hrista Gospoda, kada je došlo vrijeme da se pokaže sveta vjera pravoslavna, kada je sveta vjera pravoslavna bila gonjena i kada je on kao vojvoda rimske vojske trebao po naredbi cara da goni hrišćane i to do istrebljenja, on je tada prezreo svoje vojničko dostojanstvo i odlikovanja svoga visokog vojvodskog čina i ispovjedio vjeru da je i on hrišćanin. I on je postradao, ali ga je i Gospod krijepio tokom njegovoga stradanja, isceljivao ga od njegovih rana, darivao mu takvu snagu duha da propovijeda Jevanđelje tako da su se svi zadivili.
Govori se da je i supruga cara Dioklecijana, Aleksandra, povjerovala tada u Hrista vidjevši stradanje Svetoga velikomučenika Georgija, i mnogi hrišćani koji nijesu bili dovoljno utvrđeni u vjeri — i oni su, potaknuti hrabrošću Svetoga Georgija, motivisani njome, ispovjedili svetu vjeru pravoslavnu. Ali i mnogi od nezabožaca, koji do tada nijesu vjerovali u Hrista, nego su govorili i mislili sve najgore, kad su vidjeli Svetoga velikomučenika Georgija, njegovu svetu vjeru, vidjeli su da je pravi, istiniti Bog onaj u koga vjeruje Sveti Georgije, da njihovi lažni bogovi nemaju ni izdaleka ni sjenku od one sile koju ima Sveti velikomučenik Georgije i njegov Gospod koji mu daje silu“ – poučavao je Mitropolit.
Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije u nastavku je govorio da je Sveti Georgije zbog ljubavi prema Hristu i stradanja za Hrista stekao slobodu da stoji pred prestolom Božijim i da nas sve zastupa svojim molitvama i da je Hristos kamen temeljac Crkve Božije – i kamen krajeugaoni i glava Crkve i početak i kraj.
Osvrnuo se na istorijat ovog svetog hrama i ljude koji su ga gradili, čuvali čistu vjeru i takvu je predali potomcima kao najveće bogatstvo:
„Raduju se vaši preci koji su ovu svetinju podizali, koji su je čuvali, obnavljali, njoj bili vjerni u svim vremenima i u najtežim trenucima, što se sabirate ovdje u ovu divnu svetinju, što je ljubite, što je obnavljate, ukrašavate. A najveći ukras ovoga svetoga hrama je vjerni Božiji narod kada se sabere na svetu službu Božiju, kao ovo danas povodom jesenje slave. A Sveti Georgije je takav svetitelj da sve što je vezano za njega, za naš narod, uvijek je imalo veliki značaj.
Blagodarim našem ocu Jovanu i crkvenom odboru i svima onima koji se brinu o ljepoti ovog doma Božijega, o svetom bogosluženju i koji pomažu naše sveštenike da bi što više učinili i da bi što više dobra bilo među nama. Amin, Bože daj“ – zaključio je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Sveštenik ovog svetog hrama, otac Jovan, zablagodario je Mitropolitu Joanikiju i svima prisutnima, a ocu Radoslavu Radu Raketi, kao znak pažnje za tridesetogodišnjicu svešteničke službe, darivao krst.
(Svetigora)
