Sjećanja na proljeće 1999. godine. Ponos i tuga. Prilika da se, poput naših predaka, borimo za pravdu i slobodu svoje otadžbine, i činjenica da protiv sebe imamo najveću svjetsku vojnu silu svih vremena. Ta sila je pokazala da je “sila“ prvenstveno kršeći pravila UN, bombardujući jednu suverenu državu bez razloga i bez odluke Savjeta bezbjednosti, kazao je Andrija Mandić, jedan od lidera DF-a.
“Kad je već to prekršila, onda joj je bio otvoren put da napadne SR Jugoslaviju, sa jasnim ciljevima – da otpočne sa uspostavljanjem NATO poretka na području Balkana i da se formira lažna država na tlu Srbije. Ali, naš narod i vojska su odlučili da se ne predaju, da pruže otpor. Svakog dana, svake noći, tone i tone bombi su padale na naše gradove i sela, NATO avijacija je ubila na hiljade civila i vojnika, rušila bolnice, ambasade, mostove, fabrike, ostale su teške posledice i godinama kasnije…
NATO je na kopnu imao svoje saveznike – albanske teroriste iz OVK, koji su u prethodnom periodu bili pacifikovani djelovanjem policije Srbije i Vojske Jugoslavije. Međutim, krila teroristima je dala agresija, pa su mogli ponovo da izmile iz svojih rupa i nastave sa zločinima, najčešće nad civilima”, kazao je on.
Drugi saveznik NATO je bio vrh režima u Crnoj Gori koji je činio sve da vojsci oteža odbranu otadžbine.
“Formirane su i parapolicijske jedinice sa ciljem da se suprotstave vojsci i pomažu agresoru. Na kraju je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović takvo ponašanje zapečatio nezapamćenom izdajom. Pamtiće se da je, kao član Vrhovnog savjeta odbrane, glasao da se uđe u rat protiv agresora, a onda je, u sred velikih stradanja, otišao u Brisel “na noge“ ubicama našeg naroda. Svoju poziciju marionete zapadnih sila, poslušnika i izvršioca njihovih naloga, Đukanović i njegov režim zadržali su do danas. U proljeće 2017. godine, bez referenduma, protivno volji naroda, njegov režim će uvesti Crnu Goru u savez koji je ubijao naše građane, u pakt koji je mučki ubijao našu braću, rođake, prijatelje na mostu u Murinu, stoji u saopštenju.
Pamtiće se – režim toga proljeća 1999. godine nije uspio da pokoleba narod u Crnoj Gori, da usadi svoju klicu izdaje.
“Na desetine hiljada građana odazvalo se pozivu da brani svoju zemlju. Ponosan sam što sam toga proljeća bio pripadnik oružanih snaga VJ i što sam učestvovao u dejstvima protiv neprijatelja.
NATO nikada nije pokazao kajanje zbog onoga što je uradio 1999. godine. Nastavio je sa politikom terora i sile u drugim državama, ali njegovo vrijeme očigledno prolazi. Naspram sebe sada ima moćnu Rusiju, koja je opet postala nada čovječanstva i branitelj vrijednosti civilizacijskog kruga kome pripada i naš pravoslavni narod. Veoma je važno da je otpor strategiji i planovima NATO snažan i u regionu- Srbija, kao vojno najjača država na Balkanu, proglasila je vojnu neutralnost, a otpor namjerama NATO-a nepokolebljivo pruža Republika Srpska, najveća tekovina srpskog naroda od 1945. godine, navodi se u saopštenju.
Ovo su dani kad se sa pijetetom sjećamo onih koji su nastradali toga proljeća 1999. godine.
“Prošlo je dvadeset godina, ali ne možemo i nećemo zaboraviti, a teško da se može oprostiti, jer to nije bila borba ravnopravnih, nego kukavičluk, iživljavanje i teror nad jednim herojskim narodom. Pamtimo naše heroje sa Košara, Paštrika, i sve druge koji su, prateći duh svojih predaka, bez straha ustali da brane otadžbinu. Svaki slobodouman čovjek protivi se i ustaje protiv sile. NATO je gola sila, protivnik slobode. A srpski narod i Crna Gora su kroz istoriju iznad svega cijenili slobodu. Zato Crna Gora nije zaslužila da bude dio pakta koji ugnjetava i ponižava druge narode. To Crna Gora nikad nije radila. Neka je vječna slava žrtvama koje su pale u proljeće 1999. u kukavičkom bombardovanju SRJ, poručio je Mandić.
Dje si bio u petak patrioto, a danas drzi predavanja, ko ti vise ista vjeruje