KRIVOKAPIĆEVA KONFERENCIJA I KRISTALIZACIJA PARTIJSKE SCENE U CRNOJ GORI

2

Piše: Mihailo Bratić

Konferencija premijera Krivokapića, povodom 100 dana vlade, bila je, sa jedne strane, informator za dosadašnje uspjehe, a sa druge (dosta zanimljivije) pokazala je da se desilo svojevrsno ideološko „sleganje“ terena nakon izbora.

Date su i nove ili pak naglašene stare smjernice vlade sa posebnim akcentom na ekološku politiku i ekonomsku diplomatiju.

Međutim, mnogo je važnije, za razumijevanje trenutne političke situacije, ono što je Krivokapić govorio o akterima na političkoj sceni.

Njegov veoma žustar i bučan nastup prema, prije svega Demokratskom frontu (mada ih nije direktno pomenuo, ali su bile jasne aluzije) pokazao je da se iskristalisao preraspored snaga u ideološkom spektru Crne Gore.

Premijer je prvo pomenuo da je jedan od osnovnih problema vlade taj što je najžešće kritikuju oni koji su je podržali u skupštini.

Kazao je kako se konsultovao sa stručnjacima koji su mu rekli da se to nigdje nije desilo i da je nečuveno u poslijednnjih 30 godina. Tu se stiče dojam, da je premijer konsultovao možda stručnjake nuklearne fizike a ne uporedne politike, jer da je konsultovao ove druge sigurno bi mu rekli za koncept manjinske vlade, možda pomenuli onaj primjer iz Srbije 1992. godine.

Drugo, treba reći da je premijer dosta govorio i o tome da nema stranačkog zapošljavanja, da je stručnost jedini kriterijm itd. To su zaista stavovi koje je teško osporavati.

No, premijer sam ih je osporio govoreći da će sasvim sigurno postati član demohrišćanske stranke čim se ona osnuje. Kako se taj stav može upodobiti ranije iskazivanom antipartizmu i nepartijskom konceptu vlade nije baš lako razumjeti, ali ostavimo mogućnost da bi se povukao sa premijerskog mjesta nakon toga(što je teško povjerovati).

Pored gore navedenoga, premijer je rekao i nešto što je čini mi se, na ovoj konferenciji, najvažnije. Naime, upitan da prokomentariše izbore u Nikšiću rekao je kako postoje dva suprostavljena tabora od kojih je jedan uništio Crnu Goru, a drugi ima gazdu van Crne Gore.

Pomenuo je da građani trebaju glasati za pomiriteljsku opciju i da sami procijene koja je to. Ova izjava je veoma indikativna i možda predstavlja po prvi put jasno iskazanu premijerovu poziciju na političko-ideološkom spektru.

Naime, vrlo je teško previdjeti da Krivokapićev poziv na pomirenje jeste neodoljivo blizak predizbornom sloganu Bečićevih Demokrata.

Dakle premijer želi reći da nema druge pomiriteljske opcije i da su DF i DPS gotovo podjednako loše krajnosti koje treba izbjeći, prelazeći preko činjenice da je i sam Front nastao na pomiriteljskom narativu Srba i Crnogoraca.

Aludirajući na Df kada govori da neko ima gazde u drugoj državi(naravno, misli se na Srbiju) premijer se svrstao uz osovinu URA – VIJESTI – DEMOKRATE i to na jedan prilično neobazriv način, koji će sasvim izvjesno uticati na opstrukciju rada vlade od strane tog saveza.

Izgleda da ona upozorenja Medojevića o tome da je plan izvjesnih medijsko-političkih aktera da se uništi Demokratski front, kako bi profitirale građanizirajuće stranke, nisu bila bez osnova .

Ovom konferencijom se konačno, nakon mnogo taktiziranja i odugovlačenja u tu igru upleo i premijer Krivokapić.

Naravno, važno je pomenuti da je opet potpuno neoprezno, dao povoda za pogoršanje odnosa sa Srbijom i ne samo to, nego je dao svojevrsnu legitimaciju DPS propagandi koja se svodi isključivo na zastrašujući narativ o ugroženosti Crne Gore od Srbije.

Upadljivo je kako premijeru veza određenih partija sa Srbijom zapada za oko, a kako je potpuno slijep na apsolutnu zavisnost URE od američke ambasade i NATO pakta(nedavna izjava Kurta Vokera to najbolje pokazuje).

Na osnovu svega ovoga se čini da antisrbijanski narativ postaje obavezujući na javnoj sceni Crne Gore. Ne samo to nego se i sam srpski narod veoma perfidnim metodama pokušava podijeliti na one „velikosrbe“ navodno lojalne vlasti u Beogradu i druge koji su odani „autohtonim“ strukturama.

Pa se po tim šavovima javljaju podobni Srbi i oni koji su državni neprijatelji prvoga reda, a aršin za to će izgleda biti odnos prema Beogradu.

Pa ako se neko želi dokazati dobrim Crnogorcem, moraće u najmanju ruku zateći odnose na toj relaciji. Ta prljava igra DPS hobotnice i građanizirajućih medija postaje sve jasnija i nije najrazumljivije kako je premijer ne primjećuje, nego, naprotiv, i sam daje doprinos istoj.

Na kraju bih rekao da su potonji događaji raskrinkali projekat određenih struktura u Crnoj Gori, kojima nije strana pomoć zapadnih agentura. Taj projekat o kome su slično govorili i lideri DF-a, se svodi na to da se prije svega koliko je moguće marginalizuje DF, koji se ima predstaviti kao isključivo velikosrpski i kao ništa više do agentura Beograda.

Zatim, da se odstrani DPS, ili u potpunosti, ili, ako se pokaže fleksibilnim, samo da se očisti od kompromitovanih kadrova. Naravno sve to u cilju ostavljanja prostora „građanskim“ partijama za različite kombinacije, gdje u obzir mogu doći SDP, SD od stranaka starog režima i Demokrate, URA i, eventualno, SNP iz nove vlasti.

Vrijeme će pokazati koliko je Demokratski front sposoban da održi primat među vladajućim partijama, a čini se da će to morati da radi isticanjem pomiriteljskog i građanskog narativa izbjegavajući karakter krajnje desne nacionalističke i prevratničke partije kakav mu nameću strukture blikse zapadnom činiocu u politici Crne Gore.

2 Comments
  1. Mihailo komentariše

    A iz Srpske kuće je ovaj Juda došao na vlast koju je Srbija platila 3 miliona evra onom Kainu Daki Davidoviću.

  2. Bokelj komentariše

    Večeras se zatvaraju biračka mjesta u Nikšiću, a već ujutro, kako bi Šojić kazao s prvi petlovi, DF bi trebao da pokrene inicijativu za smjenu premijera Šojića, pardon, Krivokapića i partije „Zdrav(kov)og (ne)razuma“!

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.