“Kosovski zavjet i kult kosovskih, srpskih svetaca nije uvezen sa strane, nego je autentično crnogorsko osjećanje“!

9

piše: Gojko Perović, rektor Cetinjske bogoslovije

Teza da je ”kosovsku misao” u Crnu Goru importovao Sima Sarajlija, tako što je ”zaveo” maloljetnog Njegoša, oduvjek mi se činila neodrživom. Čak djeluje ponižavajuće po naše pretke pretpostavka da su se sa ponosom kitili medaljom i postrojavali u rodoljubivom vojničkom redu na poljani – koje su, obje (i medalja i poljana) nosile ime nekog, njima stranog, i pri tom, nepostojećeg junaka – uvedenog u Crnu Goru, baš u njihovo vrijeme. To što su se moja djeca, do svog predškolskog uzrasta, oduševljavala podvizima izmišljenih heroja Supermena i Spajdermena – uzimam kao prirodnu pojavu. Ali da su mi preci vjerovali u izmišljotine, i da su za te izmišljotine polagali život – za tu priču ne dajem ni pet para. ‘Ajde što vrijeđa, nego je čista neistina.

Za razliku od izmišljotina, oduvijek su me intrigirale činjenice i nepobitni fakti naše crnogorske prošlosti. Među takve neospornosti spada i dvoglavi bijeli orao spuštenih krila – grb Crnojevića, koji veoma podsjeća na onaj nemanjićki. Tome bih dodao i svečarsku atmosferu u crnojevićkim pravoslavnim hramovima (koju možemo naslutiti iz onoga što je štampano u crnojevićkoj štampariji) – vezanu za osobitu proslavu svetih Nemanjića. Sveti Sava (Savindan) označen početnim crvenim slovom – u rangu Svetoga Jovana Krstitelja (Jovanjdan); na isti način i Sveti kralj Stefan Dečanski; a Sveti Simeon (Stefan Nemanja) označen sasvim crvenim slovima… Sve ćete to isto naći i u bogoslužbenim knjigama Božidara Vukovića Podgoričanina. Ali da ne bi bilo kako ”Amfilohijev pop” na silu spaja – Crnojeviće sa Nemanjićima i srpstvom, evo šta o tome kaže knjaz Nikola, ne u pjesmama, nego u zvaničnom proglasu 1895. godine u ”Glasu Crnogorca”:

„Nikola prvi, po milosti Božjoj knjaz i gospodar Crne Gore, naš slavne uspomene prethodnik, zetski gospodar Ivan Crnojević, osnovavši na Cetinju manastir kao stolicu zetskih mitropolita, obdario ga je raznim dobrima, među kojima se nalazi i veliki dio cetinjskog polja. Kroz zla vremena, što su prelećela iznad srpskog naroda, uništivši mu i trag državnog života, ova zadužbina Ivana Crnojevića, posljednjeg nezavisnog srpskog vladaoca, tako obilato obdarena, bila je u stanju da sačuva u neprekidnosti državnu misao, koju je u onoj olujini taj mudri srpski Vladaoc sklonio pod Orlov krš; i sem toga, da sačuva do naših dana jedinu episkopsku stolicu od onih, što je Sv. Sava podigao u srpskoj državi… Da manastir ovaj svoj godišnji prihod svake godine ulaže u kupovanje nepokretnih dobara u Našoj državi, kako bi tim svoju današnju imovinu umnožio, te i dalje u budućnosti mogao blagotvorno djelovati u oblasti Svete Pravoslavne Crkve i srpskog naroda. Ovijem najsvečanije potvrđujemo manastiru pravo svojine zemljišta, na kom se cetinjska varoš, Naša Prestonica, podiže, te dajemo svakome na znanje, da ovo zemljište ostaje za sva iduća vremena u isključivoj svojini Cetinjskog manastira sveto i neprikosnoveno…”

Priznajem, ovaj sam knjažev proglas već jednom citirao ovdje, ali ne smeta da ponovim. Ne zbog toga da bih nekoga savremenog Crnogorca ubjeđivao da prihvati srpski identitet (Bože sačuvaj!), nego da bih ja, izvorni Crnogorac ”sa dna kace”, objasnio drugima, kako moj srpski identitet nije – izdaja!

Nego, počeh oko Sime Sarajlije. On jeste bitno nadahnuo mladog Njegoša, ali ne toliko srpstvom i Kosovom, koliko poezijom uopšte. A o prednjegoševskom Kosovu u Crnoj Gori govore ugledni pisci poput Ljube Nenadovića i nobelovca Iva Andrića, ali i brojni zapisi pismenih Crnogoraca. U svom pismu ”Poštovanim knezovima i starješinama crnogorskim” iz 1714. vladika Danilo Šćepčev će, između ostalog, reći:

”Bila bi mi draga smrt da ste htjeli da svi skupa slavno i časno poginemo, kao što su to uradili knez Lazar i Miloš Kobilić, koji ubi cara na Kosovu i poginu sa svojim gospodarem i sa njihovih sedam hiljada boraca – što nas Crnogorce dovelo u ove krše – ostavivši poslije smrti vječnu slavu… ”

Ovaj zapis, nastao među nama prije više od 300 godina jasno potvrđuje identitet ”kosovskog zbjega” kod Crnogoraca, o kome lijepo pjeva Njegoš, i o kome, naizust, do danas pamti predanje, svaka cucka kuća.

Ni vladika Vasilije Petrović a ni samo vrijeme u kome je on živio, ne mogu se pohvaliti napretkom ozbiljne ovdašnje istoriografije, ali njegova ”Istorija Crne Gore” napisana 1754, kao propagandno štivo pred ruskim dvorom – puno toga nam govori. Iako vrvi od autorskih proizvoljnosti i istorijskih netačnosti, ovaj spomenik naše novovjekovne pismenosti jasno pokazuje notornu činjenicu: prisustvo kulta kosovskih junaka u Crnoj Gori – mnogo prije Njegoša. Opis drame kosovskog boja zauzima (i količinom teksta i pozicijom u kompoziciji) centralno mjesto u Vasilijevoj crnogorskoj istoriji. A da ne pominjem da se ovo štivo završava popisom srpskih arhijereja – u koje sebe ubraja i autor, i da ne dodajem da pored ove ”Istorije Crne Gore” književni rad vladike Vasilija bilježi i jednu lijepu ”Odu (himnu) Nemanji”.

Ovaj osvrt na prednjegoševski kosovski kult u Crnoj Gori završiću sa najboljim među nama. Sve što možemo pročitati u Njegoševom ”Gorskom vijencu” kao poetsku temu vezanu za Kosovo, Lazara, Miloša i Vuka – sve je to prije njega opjevao Sveti Petar Cetinjski u svojim pjesmama. To nema njegoševsku genijalnost ni umjetničku visinu – ali je jasno da su Obilić i Branković, kao inspiracija, prisutni u Cetinjskom manastiru i prije Sarajlije!

Kada Nikola pjeva: ”Sva znamenja ispod Šare (misli na kosovske crkve i manastire), sva znamenja i svetinje, Skupljena su pod Lovćenom, među nama na Cetinje”, on onda samo stavlja u poetsku formu ono što je Sveti Petar Cetinjski pisao Crnogorcima i Brđanima 1822. za Pećku Patrijaršiju, da je ona „Srpska crkva svega slavenosrpskoga naroda i mati svijeh srpskijeh crkavah, u koju su patrijari naši stojali i koju su cari naši ogradili“.

Eto baš zato, što kosovski zavjet i kult kosovskih, srpskih svetaca nije bio uvezen sa strane, nego autentično crnogorsko osjećanje – Zakon o parohijskom sveštentvu iz 1909. Knjaževine Crne Gore nalaže sveštenicima, kao obavezu, ”da vrše parastos izginulijem borcima za vjeru i otadžbinu na Spasov-dan i Vidov-dan svake godine”. Spasovdan je bio spomen na Grahovačku bitku, a Vidovdan na Kosovsku…

 

9 Comments
  1. Traktorist komentariše

    Sv sava je zlostavljao sexualno rođenog brata i onda ga pridavio

    1. Miloš komentariše

      Ti misliš da su svi kao ti…

    2. NikšićGolijaKiM komentariše

      A ova dva debila (traktors & max) kao nešto znaju pa mogu nešto pametno reći. Traktorista, doće tebe jednog dana nepodnošljiva nesanica , noći bez sna… zaželjećeš oči da sklopiš, malo odmora od života koji te čeka… preklinjaćeš Boga da ti muke skrati… budućnost i budući dani nijesu na tvojoj strani… unaprijed mi je žao tvojih budućih dana… a onda, a onda jedini spas i oprost tržićeš od Sv. Save… u tvojim bolinim danima i vremenu koje će ti doći u skoroj budućnosti, sjetićeš se od koga moraš tražiti oprost. Ako kojim slučajem sad, ne pripadaš našoj vjeri, ako ne znaš ko su ti preci (jer znaš max. 3 pasa unazad) jer očito ne znaš one koji dadoše život tvojim precima i koji su tvoja krv, a bez znjih, ti danas ne bi postojao… oni koje ti, bezobrazno unižavaš, oni su ti udahnuli život… kroz vene tvoje struji Srpska krv, zbog nje postojiš, dišeš… a ti pljuješ na one od koga si poteko. Doće ti vrijeme kad nećeš moći zapati, ako ništa drugo bar pred sudnju uru, kad ispuštiš dušu… Doće da te otprate svi oni koje sada pljuješ, na onome svijetu sve ćeš ih vidjet, sve one koje sad i ne znaš (osim ta 3 pasa unazad) ali prije nego pođeš tamo, moraćeš malo da trpiš neke bolne, nadolazeće dane…
      Što se tiče o KiM; 90% stanovništva crnogorskog vodi porijeklo od predaka koji su se raseljavali posle Kosovskog boja u ove planine. Jedan sam od tih čiji su preci početkom 1400-te godine naselili ovu sadašnju Crnu Goru, a u mnogim porodicama takođe postoji sačuvano i zapisano porodično stablo đe se ime svakog pretka unazad 800-900g zna, odakle su , kako su promijenili prezie i od kojeg , puno toga je ostalo zapisano u ovom narodu, kao što ja znam bar 15 porodica tj. prezimena koja su se mijenjala vjekovima a potiču od istog rezimena koje je i moja poridica imala tj, moji preci tokom Kosovskog boja. „ŠTO SE NE HĆE U LANCE VEZATI, TO SE ZBJEŽA U OVE PLANINE…“ A vi što ne znate ni 3 pasa unazad , ljepše vam je bar da ćutite… Nesoj li je ljudski ponajviši, onaj, što bez stida krije ime svoje. A šta zna tuka šta je bruka. Važno je da milogorci trče šefu na raport, šta oni znaju šta su lanci a šta sloboda. Navikli su milogorci svoj kukavičluk kriti i gospodaru prljave noge ljubiti, strah ih gospodara, i onda se našli u onome da su oni „patriote i lovćenska straža“ zaposlio ih gospodar za 10e dnevno da u kućicama stražare ispred vila „elite patriotske“ a kerovi reže , jer ako ne reže, gospodar im šklempe pali. Taj dio našeg naroda, te toboš „patriote“ to su one najveće kukavice u našem rodu koje gospodar trese o podu. To su otirače za „elitu“ a ponekad im posluže i kao toalet papir. To su potomci onih za koje autrijanci na Cetinju rekoše da ti ljudi dolaze sami, i da su voljni da špijaju. Ali previše ih je dolazilo da ni austrijanci nije znali šta će sa njima više. To su otirače i potirače ljudske. E sad zamislite, oni ima nekom nešto da kažu i diče se njihovim čojstvom. Kuš bre nesoji ljudski… Murš bre

      1. Traktorist komentariše

        Ala nesoju kako lažeš!

      2. Max komentariše

        Kad znas odakle si ,fino pokupis familiju prodas sve I ides na tvoje kosovo I siris patriotizam I ljubav prema korijenima

  2. Max komentariše

    A zabolje nas vise ona rabota I za svetog savu I za milosa obilica I kosovo gonite se u tri lijepe

  3. Traktorist komentariše

    Pope šta se tiče NEZAVISNA DRŽAVA KOSOVA i srbija i spc prdnuli u tavu

  4. Drača komentariše

    BRAVO GOSPODINE PEROVIĆU A TI TRAKTORISTO DOSMRDIO SI SVAKI DAN SA TVOJIM KOMENTARIMAI I NE BLEJI VIŠE.

    1. Traktorist komentariše

      Moram, jel vidis kako popina sere, siftari isto kazivaju „NEZAVISNU DRZAVU KOSOVA nedamo“ i vise vjerujem siftarima da će odrzati receno, pred nama je i vidjet ćemo

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.