Ipak, prema pravoslavlju ništa što nam se događa nije bez smisla. Bog, koji vidi dalje od naših misli i osjećanja, zna šta je potrebno našim dušama, čak i kada mi sami to ne razumijemo.
Njegova briga o nama ne ogleda se u tome da nas poštedi svake teškoće, već u tome da nam kroz svaku nedaću daruje unutrašnju snagu koju prije toga nismo znali da posjedujemo.
Mnoga iskušenja, ma koliko teška i bolna bila, postaju mjesta našeg preobražaja. Ona nas uče strpljenju, smirenju i povjerenju, oblikujući nas tako da postanemo spremniji da prihvatimo dobro koje nam dolazi. U svakom izazovu krije se i nevidljiva ruka koja nas podiže, štiti i vodi, čak i kada nam se čini da hodamo sami.
Često tek kasnije shvatimo da su nam baš ti trenuci bili dar – ne zato što su bili laki, već zato što su u nama probudili snagu i vjeru koje bez njih ne bismo pronašli.
Zato je utješno znati da se Božija volja ne zasniva na našim trenutnim osjećanjima, već na Njegovoj savršenoj ljubavi. On nam daje ono što je dobro za nas, a ne samo ono što želimo u datom trenutku. Svaka suza, svaka borba, svaka nejasnoća – sve je utkano u naše dobro, iako nam to u prvi mah ne izgleda tako.
Upravo zato nas riječi svetih otaca podsjećaju da se umirimo pred voljom Božijom i povjerujemo da se iza svega krije Njegova briga.
Tako nas i Sveti Dimitrije Rostovski poučava:
„U svim nedaćama, žalostima i iskušenjima, velika uteha biva da se u svemu oslonimo na volju Gospodnju, koja je svakako dobra, koja nam uvek želi dobro i koja sve ustrojava u našu korist. Jer, šta god da On učini sa nama, iako nam se čini i neprijatnim, sve biva na dobro!“
(Religija.rs)
