Jedini političari koji destabilizuju region su Đukanović i Kurti: Treba li Zapadu destabilizacija Balkana?
Predsjednik Crne Gore i Milo Đukanović i premijer lažne države Kosovo Aljbin Kurti jedini su političari koji u ovom trenutku destabilizuju region konstantnim provokacijama i pokušajima da se region destabilizuje. Ipak, pitanje je koliko to Zapadu odgovara dok traje ratna kriza u Ukrajini.
Kriza u Crnoj Gori i kriza na Kosovu vještački izazvane
Svakako ono što je sigurno je da ako postoji dobra volja obije strane, svaka problematika bi se mogla riješiti, a naročito ona regionalna. Pitanje koje je prethodne nedjelje potreslo Balkan jesu tenzije na Kosovu gdje je trebala da počne primjena novih tablica kao i specijalne mjere za ulazak srpskih državljana na Kosovo i Metohiju. Ovo je stopirano od strane američkog ambasadora koji je tražio odlaganje mjera za početak septembra čime je samo prolongirao problem.
Sa druge strane, u Crnoj Gori vidimo unutarpolitički problem u zemlji koja je nikad podjeljenija. Naime, nakon konačnog potpisivanja Temeljnog ugovora sa Sprskom pravoslavnom crkvom, Demokratska partija socijalista Mila Đukanovića najavila je pad Vlade Dritana Abazovića od čije parlamentarne podrške Abazović i zavisi. Nakon toga, njegove pristalice su nedugo nakon potpisanog ugovora počele da kače zastave države Crne Gore na ogradu Cetinjskog manastira, ali i na druge crkve i manastire.
Ovim je i više nego jasno da su upravo ova dva političara, iz prethodno navedenog oni koji pokušavaju da uvedu radikalizam i esktremizam na Balkanu, a sve to čine preko napada na Srbiju i na Srpsku pravoslavnu crkvu (u Đukanovićevom slučaju). Ono što je svakako svojstveno i jednom i drugom jeste pad političkog rejtinga i tako se ovi potezi mogu posmatrati kao – potezi očajnika. Naime i Kurtijeva i Đukanovićeva stranka ovih dana bilježe podršku od samo 20-25% (što je za Đukanovića presedan, imavši u obzir da je važio za neprikosnovenog vladara Crne Gore 30 godina) a što im svakako politički ne odgovara, a izlaz vide u ekstremizmu ne shvatajući da će to samo otjerati birače od njih.
Zapad ne želi destabilizaciju
Ukoliko bi se uzeo u obzir Zapadni faktor, koji svakako ima uticaj na region Zapadnog Balkana, svjesni smo da su oni ti koji žele pacifikaciju ovog prostora. Dosta je Balkan krvario i pred očima Zapada ali i Amerike, i nema apsolutno nikakve potrebe ići u dalju destabilizaciju, pogotovo kada imamo u vidu jedno žarište u Ukrajini.
A to se primarno može vidjeti i podršci koju uvažava regionalni projekat Otvorenog Balkana, koji faktički predstavlja neku „novu Jugoslaviju“ ali onu koja bi bila pod patronatom i Istoka i Zapada.
Podsjećanja radi, specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar kazao je da je Otvoreni Balkan treći stub američke politike za ovaj region, dok je i šef ruske diplomatije Sergej Lavrov pozdravio projekat kao što bi, kako je naveo, podržavao svaki koji dovodi do zbližavanja naroda. Ovim je jasno stavljeno do znanja da je apsolutno nepotrebno dizati tenzije, već doprinositi zdravoj atmosferi društva, kako u Crnoj Gori tako i u cijelom regionu.
Ipak, ono što je vidljivo, jeste da postoje dvije tačke o kojima se diskutuje a po pitanju Open Balkana. Naime, potencijalne članice ovog projekta su Crna Gora i Bosna i Hercegovina, kao i tzv. država Kosovo o čemu bi se morali izjasniti i Beograd i Priština. Ipak, Crna Gora nema nikakvih potreba da bude kočničar u regionalnim procesima, međutim, ona to danas jeste. Zahvaljući Milu Đukanoviću i njegovoj ekstremističkoj politici, Otvoreni Balkan možda i može ostati samo pusti san za građane Crne Gore upravo zbog njegove odbojnosti prema Srbiji.
Tako bi Crna Gora, ali i tzv država Kosovo, ostali van „budućnosti“ ovog regiona, čime kontriraju i Istoku ali i Zapadu, kao i svim svojim komšijama koji žele konačno pomirenje Zapadnog Balkana.