“Ima nas dovoljno koji volimo Crnu Goru bezinteresno, dolazi sloboda!”

Vjerujući sam čovjek. Ipak, zemlju u kojoj živim vidim kao sekularnu, građansku prostranu kuću njenih naroda i vjera. Moju vjeru smatram ličnom radošću i bogatstvom, ali ne i razlogom da po bilo kojoj zemaljskoj mjeri budem povlašćen u odnosu na sugrađane drugih duhovnih uvjerenja ili nevjerujuće. Težim da u našoj Crnoj Gori povratimo princip ravnopravnosti kao osnov života svakog modernog demokratskog, sekularnog društva. Nažalost, mi danas ne živimo u takvoj zemlji, kazao je za Dan Zdravko Krivokapić, nosilac liste koalicije „Za budućnost Crne Gore”.

Poručio je da njegova vizija budućnosti, kao nekog ko se nalazi na čelu liste građanske i demokratske političke koalicije, nije iskazana uobičajenim jezikom političkih floskula, katkad suvoparne ekonomske, sociološke analitike, već je iskazana jezikom porodičnog čovjeka, tradicionalnog Crnogorca, profesora Univerziteta i pravoslavnog hrišćanina.

“Budućnost Crne Gore vidim kao harmoničnu porodicu u kojoj unutrašnje razlike čine život bogatijim, raznovrsnijim i svakako ljepšim. U njoj, iako svi nosimo isto prezime (državljanstvo), imena i lične osobenosti su različite. Pa, srećna je i blagoslovena kuća koja ima blizance, ali su i oni dva suštinski različita bića. Dobar domaćin (Skupština i Vlada) umio bi da iz tih razlika izvuče mnogo dobra za kuću, a ne da neprestano traži da svi budu isti, da se banalno uniformišu. U uspješnoj porodici se zna šta ko radi. Neko brine da ima svega dovoljno u kući, neko dočekuje i služi goste, neko čini trenutke zajedničkog života veselijim i ispunjenijim. U normalnoj porodici, ukućani se međusobno uvažavaju i vole. Nesrećan je dom gdje domaćin prisiljava ukućane da se orkestrirano raduju i iskazuju ljubav prema porodici. Groteskna je usiljena, naručena radost, ona koja ne dolazi spontano, iz srca. Koliko smo danas daleko od prave porodične atmosfere u našoj Crnoj Gori”, pita se Krivokapić.

Budućnost Crne Gore, kako nastavlja, vidi i kao veliku, dobro organizovanu i uspješnu školu.

“Školu prepune mladosti Crne Gore. Mladosti koja ostaje u Crnoj Gori, spremna da prihvati znanja i iskustva starijih i da ih razvija u duhu novog vremena. To je ključ za Crnu Goru slobodoumnih i odvažnih. Za zemlju u kojoj se ljudi ne stide da pitaju, i u kojoj se ne boje da iskažu prigovor. Ukrasili smo i obogatili cijeli svijet ljudima od pera i od nauke. I to upravo onima koji su najpotrebniji. I danas i sjutra. Umjesto podivljalog klijentelizma i korupcije zbog kojih se odlazi, mi hoćemo Crnu Goru budućnosti koju će krasiti osmjesi njene pametne i razborite djece. Zar to nije naš najvažniji politički zadatak danas”, kaže Krivokapić.

I na kraju, ističe Zdravko Krivokapić, budućnost Crne Gore vidi na njenom početku – a to je sadašnji trenutak.

“Upravo svjedočimo početak nečeg novog. Mislim da nije slučajno što se predstojeći izbori za novu političku vlast održavaju u preobraženjske dane crkvenog kalendara. Preobraženje je veliki hrišćanski praznik. U njemu slavimo događaj kad se Gospod preobrazio, i pokazao svoju slavu i božansku silu. A to je uradio da bi najavio buduće vaskrsenje. Dakle, promjena, preobražaj koji najavljuje budućnost. Zar ima danas snažnijeg i ljepšeg simbola i podstreka za sve nas koji brinemo o dobru naših porodica i naše zemlje? Ima nas dovoljno koji volimo Crnu Goru bezinteresno, a svjesni težine posla koji je pred nama. I što je najvažnije znamo.umijemo i hoćemo. Da bi odškrinuli vrata dugo čekanoj Slobodi, potrebno je da izađemo na izbore! To će biti čin lične pobjede svakog od nas. Ujedinjene, te naše pojedinačne pobjede će se 30. avgusta sliti u veliku pobjedu slobodarske Crne Gore”, zaključio je Krivokapić.

Crnogorci su od pamtivijeka bili vitezovi

Budućnost Crne Gore, kaže Krivokapić, vidi u prirodnom toku koji izvire iz njene slavne i bogate prošlosti.

“A njena prošlost, kao Cuca to posebno osjećam, jeste slobodarska i viteška. Sloboda je najsnažniji motiv Njegoševe poezije. Sloboda je pokretačka snaga i onih naših heroja koji su svojom krvlju krčili put do nje. „Crnogorci ne ljube lance” čuvena je njegoševska lozinka otpora ropstvu. U njoj je zapravo utkana svevremenska poruka da je Crna Gora napredna i vječna jedino kao društvo slobodnih ljudi, a nikako ucijenjenih, prepadnutih, zarobljenih pojedinaca. I institucija. Crnogorci su od pamtivijeka bili vitezovi. A vitez biti, to znači biti hrabar i pravičan, ali i brižan za drugog. Biti spreman da žrtvuješ svoju imovinu i svoju udobnost za opšte dobro. Koliko smo danas daleko od svoje prave budućnosti”, pita se Krivokapić.