Ima li lijeka za crnogorsku Bastilju: U RTCG vratiti život, recept osnovni novinarski priručnik!

Piše: Ivan Milošević

Crnogorska medijska Bastilja i dalje radi i sladi se već četiri mjeseca. Više od 120 dana urednici te kuće prave programe na kojima bi mogle da im pozavide sve bivše komunističke i boljševičke televizije. Preko 2400 sati zaposleni u domaćoj Bastilji ni slovo da napišu protiv nastavka medijske hajke na Srbe i novu vlast i sve njihovo u Crnoj Gori! Ko zna koliko sekundi (muka mi je to da računam) je prošlo od 30. avgusta, a u toj medijskoj kući i dalje ne priznaju radikalne promjene u društvu koje su nastale smjenom DPS-a. Kod njih i dalje duvaju vjetrovi iz predsjedničkog kabineta šefa DPS-a i po njegovom nalogu napaljenih političkih i ostalih montenegrinskih grupa!

Četiri mjeseca RTCG ne priznaje da je DPS izgubio izbore, da je nova vlast preuzela kormilo države. Preko 120 dana RTCG demokratsko izjašnjavanje 30. avgusta smatra državnim udarom i okupacijom domaćih izdajnika i stranih okupacionih velikosrpskih sila!

Ukoliko se za neku ustanovu u Crnoj Gori može reći da je simbolično umrla u ponoć 30. avgusta onda je to RTCG. Od tih ponoćnih sati toga dana zamro je zadnji novinarski drhtaj te kuće i ona se pretvorila u medijskog Metuzalema koji je u potpunosti okrenut prošlosti, koji sat navija unazad i ne želi da prizna da život ide svojim tokom i da se ne može vratiti unazad.

I glavni nedostak i medijske feler domaće Bastilje je što je ona ubila život u Crnoj Gori i što ne dozvoljava životu da bane u RTCG i pomiri povampirene podjele i bratske omraze. Umjesto pomirenja RTCG nudi rovove i to ne mirnodopske, nego one ratne iz koje se puca na sve strane! Sa ovakvom RTCG sve je moguće, pa i da život stane tamo negdje oko 23. sata 30. avgusta! Ipak, život, kao život, ne može stati u sate i minute, ide svojim tokom i odavno je pregazio RTCG, iako se u toj kući prave da to ne vide.

I ima li lijeka za crnogorsku Bastilju? Ima i i ne treba da nam ga pripisuju strani medijski doktori. Recept za RTCG nalazi se u osnovnim novinarskim priručnicima koji kažu da je novinarstvo ŽIVOT prenešen u medije i da bez života bilo koji medij održava se vještački, na respiratoru. Ključ za njegovo vraćanje u život je da neko isključi medijski respirator. Za to nijesu potrebne strane agencije i strani medijski plaćenici, potrebno je samo par ili malo više novinara, koji će na zatvorenim studijima RTCG otvoriti prozore i vrata i dopustiti njegovom veličanstvu Životu da stane pred kameru i počne svoju priču. Ne trebaju za to ni velike pare, samo par administrativnih poteza, rješenja i pečata i konačno će se Život vratiti tamo odakle je protjeran još prije 20 ili više godina, odnosno od onda kada su RTCG preuzeli momci iz Milovog ličnog medijskog obezbjeđenja.

Sve goruće teme i dileme sa gradskih ulica, parlamenta, niske i visoke politike, treba smjestiti pod krov RTCG i treba im omogućiti da kažu šta imaju. Pa i ukoliko neko od njih nije u pravu imaće ko o tome da da svoj sud i sve postavi na pravo mjesto. RTCG-u je potreban jedan mali, ali veliki, prekidač, koji će otvoriti vrata, debelo zamandaljenih DPS betonom, njegovom veličanstvu Životu. A kada Život uđe i osvoji RTCG siguran sa da će Život i u parlamentu, na ulici i u kućnim domovima, početi da diše punim plućima i da će sve vrlo brzo doći tamo gdje treba.

Dakle, vlasnici prekidača u Crnoj Gori, ne čekajte puno i ne dramite mnogo. Otvorite vrata i pustite Život da uđe u RTCG! U suprotnom ovakva RTCG samo će nam Život zagorčavati! Vjerujte nije teško, lako je, ali samo stvari treba nazvati pravim imenom i one će se same pojaviti onakve kakve jesu, a ne onakve kakvima ih prikazuje današnja crnogorska Bastilja velikog diktatora iz predsjedničkog kabineta!

Izvor: srpska24