Hrvati odgovorili poetično: Na traženje oprosta uzvratili psovkom i poručili da oprosta nema; Najbolji dio? Nisu vas nazvali Srbima – nego četnicima!

Piše Luka Radonjić

Evo vam vaših omiljenih komšija u koje čežnjivo gledate zbog neuzvraćene bratske ljubavi. Iznijeli ste im izvinjenje na Maksimiru, dali aplauz za njihovu himnu pod Goricom, a gradonačelnik Cetinja je čak ponudio da opština plati polomljena stakla na automobilima hrvatskih navijača iako je u njihovoj javnosti bilo na desetine komentara – da je to ništa u odnosu na to kako se oni barbarski ponašaju prema gostima. I evo, pokazali su vam šta misle o svemu tome.

Godinu dana ste proizvodili medijsku histeriju zbog crnogorske rezolucije o Jasenovcu, Dahuu i Mathauzenu. Tvrdili ste da se time vrijeđa i provocira savremena Hrvatska, da postoji rizik da joj rezolucijom neosnovano pripiše ustaštvo, a za to vrijeme njih pola miliona bilo je na koncertu Tompsona. Klicali su ustaškim pokličom „za dom spremni“ sve sa ministrima iz vlade, koji su se sjutradan izvinjavali zbog mamurluka i „emocija“ (možete misliti kakve su to emocije).

Pisali ste na svojim medijskim platformama u izveštajima sa prvog meča, da se na Maksimiru skandiralo „Ubij Srbina“ ali da se to ne odnosi na fudbalere i navijače Crne Gore, te da je sve u redu. Bilo vam je najvažnije da se u tim „finim“ i biranim riječima ne prozivaju Crnogorci i crnogorski jezik nego Srbi i srpski jezik . To su vaše legendarne građanske vrijednosti. No dobro, ako se to – kako kažete nije odnosilo na vas, evo nešto što jeste. Potrudili su se da vam odgovore direktno pa još i poetično, da vam na stihove odgovore stihom, i to tako da slučajno ovoga puta ne pomislite da se ne odnosi na vas, da vas ostave bez i najmanje dileme. U sred Podgorice i na sred stadiona. Na traženje oprosta oni su vam uzvratili psovkom, i poručili da oprosta nema. I nazvali vas, ne Srbima, ne, ne, to je najbolji dio, nego četnicima.

I ovo vam je posveta, ne iz Novog Sada, Kraljeva, Niša, Užica i Trebinja, nego iz Splita. A vi vidite da i dalje trčite za njima u svojim tekstovima, izjavama, govorima, i da ni slučajno ne pitate za vojnike iz Crne Gore zatočene i stradale u hrvatskom zarobljeništvu.

Od hrvatskih navijača, ovih ili onih, kojih god, možete i nešto da naučite. Pitanje je samo šta želite da učite. O nacionalnom samopoštovanju. Ili o mržnji prema Srbima. A izbor koji napravite govori o vama više nego o njima. I dok crnogorski mediji pišu kako Hrvati nisu prihvatili izvinjenje, ostaje samo da kažemo – neka nisu.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)