Ako je šverc bio izvor novca, a UAE destinacija, onda je politička i diplomatska zaštita bila neophodan most između ta dva svijeta. Nijedan ozbiljan tok kapitala sumnjivog porijekla ne može se realizovati bez institucionalnog mira – bez prećutne saglasnosti sistema koji odlučuje šta se vidi, a šta se ignoriše.
Diplomatija kao štit, ne kao kontrola
U periodu kada je Crna Gora označavana kao jedno od glavnih čvorišta šverca cigareta ka Evropskoj uniji, diplomatske aktivnosti prema UAE nijesu bile usmjerene na:
• finansijsku transparentnost,
• razmjenu podataka o vlasništvu,
• kontrolu porijekla kapitala.
Naprotiv, odnosi su se gradili kroz narativ „strateškog partnerstva“, investicija i prijateljskih veza. U takvom okviru, pitanja o porijeklu novca postajala su nepoželjna, a svaka inicijativa za dublju provjeru tumačena je kao „narušavanje bilateralnih odnosa“.
Politički kontinuitet ćutanja
Bez obzira na promjene vlada i političkih garnitura, jedno je ostalo konstanta: odsustvo ozbiljne institucionalne istrage o kapitalu koji je iz Crne Gore završio u UAE. To otvara sumnju da:
• postoje akteri čiji bi interesi bili ugroženi otvaranjem tog pitanja,
• dio arhive i dokumentacije nikada nije ni bio dostupan tužilaštvu,
• međunarodna saradnja nije tražena namjerno, a ne slučajno.
Ćutanje nije neutralno. U ovakvim slučajevima, ćutanje je oblik zaštite.
Kako funkcioniše „diplomatski kišobran“?
Model je prepoznatljiv i u drugim državama sa sličnim problemima:
Politički vrh javno promoviše investicije iz UAE kao razvojnu šansu.
Institucije ne postavljaju pitanja o porijeklu kapitala.
Medijski narativ se fokusira na luksuz, projekte i „uspješne biznismene“.
Pravosuđe ostaje bez inicijative ili se poziva na „nedostatak dokaza“.
U takvom ambijentu, kapital iz šverca se transformiše u „čiste investicije“, a trag se gubi.
Međunarodni kontekst: zašto se tolerisalo?
U određenim periodima, stabilnost je imala prednost nad pravdom. Zapadni partneri su:
• tolerisali kompromitovane elite,
• zatvarali oči pred švercerskim rutama,
• fokus stavljali na geopolitičku lojalnost, a ne na vladavinu prava.
U tom kontekstu, Crna Gora je imala ulogu „kontrolisanog problema“ – dovoljno mala da ne ugrozi sistem, ali dovoljno važna da se ne destabilizuje.
Ključno pitanje za sadašnjost
Da li je politička zaštita i dalje aktivna, ili je riječ o nasljeđu koje niko nema hrabrosti da razmontira?
Bez jasnog odgovora na to pitanje, svaka nova strategija borbe protiv organizovanog kriminala ostaje deklarativna.
Šta bi bio stvarni test reformi?
Stvarni test ne bi bio još jedan zakon ili strategija, već:
• zvaničan zahtjev UAE za podatke o crnogorskim državljanima i kompanijama,
• otvaranje finansijskih tokova iz perioda šverca,
• identifikacija političkih odluka koje su omogućile iznošenje kapitala.
Sve dok se to ne desi, „diplomatski kišobran“ ostaje simbol sistema u kojem su interesi pojedinaca bili važniji od države.
