Dok tužilaštvo i sudstvo „ratuju“, s druge strane zakona se raduju: Kriminalne strukture imaju interes da ne dođe do reforme pravosuđa

Međusobne optužbe u pogledu rezultata rada i ažurnosti koje su tokom ove sedmice razmijenili tužilaštvo i sudstvo još jedan su dokaz lošeg stanja u crnogorskom pravosuđu.

To ukazuju na urgentnu potrebu za reformama, kako bi se naše društvo izborilo za istinsku, a ne fingiranu vladavinu prava, piše „Dan“.

Član Sudskog savjeta i sudija Osnovnog suda u Podgorici Rade Ćetković izjavio je da smo, nažalost, svjedoci jedne nove, vrlo neprimjerene pojave u medijskom prostoru, koja predstavlja dodatnu prijetnju po ionako veoma poljuljan ugled crnogorskog pravosuđa.

– Donedavno je bilo nezamislivo da bi sud i Državno tužilaštvo, kao dvije državne institucije nadležne za sprovođenje i primjenu zakona, mogli doći u situaciju da jedna na račun druge javno iznose zabrinutost, zebnje i kritike u pogledu rezultata rada i ažurnosti. Ne samo zbog toga što to nije u njihovoj nadležnosti i nisu pozvani da to rade izvan krivičnog postupka, već i zbog toga što je logično očekivati da nosioci pravosudnih funkcija budu svjesni odgovornosti koju imaju prema građanima Crne Gore, ali i obaveze da svojim postupcima ne narušavaju renome institucija iz kojih dolaze. Državno tužilaštvo bez suda i sud bez Državnog tužilaštva gube smisao u domenu demokratske zaštite javnog poretka i vrijednosti koje se štite krivičnim zakonodavstvom – rekao je Ćetković.

On je podsjetio da valjana optužba bez pravosnažne presude nema apsolutno nikakvu vrijednost, a za zakonitu i pravičnu društvenu osudu počinjenog zločina, donijetu u razumnom roku, nužna je valjana optužba utemeljena na čvrstim i pravno valjanim dokazima.

– Da bi se obezbijedile i jedna i druga, nužno je dosljedno, djelotvorno i principijelno primjenjivati procesne zakone koji uređuju djelokrug kako Državnog tužilaštva, tako i suda, i koji nigdje ne propisuju mogućnost vođenja medijske polemike između ovih institucija. Trošiti vrijeme i energiju na pisanje saopštenja u cilju razmjene međusobnih optužbi u javnom diskursu, a u situaciji kada se obje institucije suočavaju sa brojnim izazovima koji zahtijevaju vanredno angažovanje i potrebu da se njihovi predstavnici okrenu sebi i vlastitim problemima, najblaže rečeno, nerazumno je i neodgovorno – istakao je Ćetković, nastavljajući:

„Svi zajedno, kao društvo, moramo biti svjesni činjenice da će bilo koji usamljeni napor sudstva, koje ima sve manje sudija, a sve više predmeta, u tom pravcu biti uzaludan ukoliko nema iskrenog i svesrdnog zalaganja i pomoći izvršne i zakonodavne vlasti, medija, civilnog sektora i akademske zajednice. Teška situacija u sudstvu urgentan je društveni problem, koji neće i ne može biti riješen na infantilan način, međusobnim prebacivanjem odgovornosti i razmjenom teških optužbi, već zahtijeva zreo i konstruktivan pristup svih grana vlasti koje moraju iznaći i ponuditi građanima održivo rješenje, istakao je Ćetković.

Naglašava da su u sudstvu svjesni da ne uživaju povjerenje javnosti zbog sve većeg broja neriješenih predmeta i postupaka koji neopravdano dugo traju, i da ne bježe od te hipoteke.

– Međutim, i pored toga što je javnost podozriva prema sudstvu, iz godine u godinu se suočavamo sa neumanjenim prilivom novih predmeta. Isto tako, u kontinuitetu ostajemo bez najiskusnijih sudija, koje napuštaju sudijski poziv, a među mladim pravnicima gotovo da i nema interesovanja da se prihvate funkcije koja nesrazmjerno malo nudi u odnosu na odgovornost i teret koji nosi sa sobom. O infrastrukturnim (ne)uslovima u kojima rade sudije i rizicima po njihovu ličnu i porodičnu bezbjednost izlišno je trošiti riječi. Ako se nešto hitno ne preduzme po pitanju rješavanja ovih problema, o perspektivi teško da možemo govoriti u pozitivnom smislu. Zato smatram da zbog zakletve koju smo dali građanima, ali i ličnog integriteta, dok god nosimo sudijsku togu, moramo uložiti maksimalan napor da, u skladu sa svojim znanjem i sposobnostima, riješimo što više predmeta na zakonit i pravičan način. To smo dužni kako sebi, tako i onima koji nas plaćaju da taj posao radimo, a, ujedno, to je i jedini način da damo lični doprinos vladavini prava – kazao je Ćetković.

Odgovarajući na pitanje ko je najviše na gubitku kad se svađaju predstavnici pravosuđa, on je ocijenio da su to građani koji uredno plaćaju poreske obaveze prema državi i koji zbog toga imaju legitimno očekivanje da im ta ista država obezbijedi najveći stepen zaštite ljudskih prava, između ostalog i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, pred nezavisnim i nepristrasnim sudom.

– To je ono što je pozitivna obaveza države i ona će uvijek biti proglašena odgovornom kad zataje mehanizmi čiju je djelotvornost dužna da obezbijedi. Nasuprot građanima, jedino kriminalne strukture i oni koji žele da izbjegnu pravdu imaju interes da ne dođe do reforme pravosuđa i investiranja u kadrovske i institucionalne kapacitete sudstva – zaključio je Ćetković.