„Dobavi naku diplomu i učlani se, da te metnemo za direktora“

Otkako je, jedan od najtanjih đaka crnogorskog univerziteta, ovaj Đukanović, što sikće i palaca na tužioce i Varheljija, prije dvije decenije osnovao u Doljanama kraj Podgorice privatnu gimnaziju „Luča“ nebi li njegov prispjenak Blažo s drugovima nekako oposlio srednju školu, a fakultet će na tatinoj univerzi, sve je otišlo po zlu.

Školstvo se pretvorilo u puku formu gdje se školski uspjesi aranžiraju kao svadbena trpeza, prema imućnosti mladoženje i statusu njegovog tate.

A „Luča“ je toliko obezvrijeđena da recimo kada vidiš broj tih diploma u nekoj gimnaziji, recimo u rožajskoj, pomisliš da je riječ o specijalizovanom kampusu za nadarenu omladinu.

A prije neku godinu na neprestižnoj školi za ljekare u Podgorici, od sto i kusur lučonosa na prijemnom je prošlo tek desetak skorozodlikaša i nijedan nije dobio peticu ni iz hemije ni iz biologije. Lučonoše?! Kako bi tek prošli na prijemnom na pravom fakultetu?

Ako je takvo stanje u ovom redovnom državnom sistemu školstva možete zamisliti kakav je tek nered i begluk u privatnom školstvu i školovanju na rate. Ili tek ako pazariš diplomu negdje u našoj vječnoj i nikad pokorenoj ili regionu od Tutina do Cazina.

Poznati profesor ekonomije Miodrag Zec reče nedavno da je ovo što nam se dešava posljednje tri decenije osveta loših đaka.

To je ono kada neko, kome je tablica množenja bila nerješiv algoritam a padeži Lajbnicove monade, negdje premučio nekakvu nazovi školu ili pazario diplomu i zapala ga pozicija da soli svojom pameću i državu i narod.

Imao sam u gimnaziji, samnom u razredu, jednu drugaricu. Za četiri godine škole nisam joj upoznao glas, i bilo je mučno prisustvovati sceni kada je profesor digne da odgovara – ćutanje kao ljetnji dan do podne. Danas u njenoj biografiji, na sajtu partije čija je perjanica, piše da je dipl. ecc. i pokriva direktorsku poziciju. Blagoš, što bi rekao Zdravko.

Partije su so ove priče o neđacima i partijskim direktorima.

Ako si član partije, ako dobaviš kakav papir s pečatom, koji se sad zove diploma, još i ako si pripadnik manjinskog naroda ti si završio posa, što vele Podgoričani. Funkcija ti je sigurnija no da si stigao sa Harvarda.

Podsjetiše me na ovu našu turobnu stvarnost, kriminal sa diplomama i partijskim namještanjem uhljeba medijski naslovi da je smijenjen doskorašnji direktor Aerodroma Crne Gore Janderovski, koji je doveden kao veliki ekspert, i da će na njegovo mjesto biti postavljen izvjesni Damir Gutić, potpredsjednik Bošnjačke stranke.

Svakako ni najmanje me ne zanima ko je koje nacije i iz koje partije. Osim ako mu je to glavna i jedina referenca i preporuka da bi došao na visoku državnu poziciju i odlučivao o nacionalnim resursima.

Taj gospodin je prethodno bio direktor Uprave za vode, a poslije Aerodroma ne bi bilo čudo da ga postave za direktora Instituta za javno zdravlje.

Možda je bilo bolje da su na tu poziciju postavili Sulja Mustafića. Ako je kao novosadski profesor srpskog mogao biti direktor Zavoda za zapošljavanje, zašto ne bi mogao biti na čelu Aerodroma CG.
A umije sa državnim parama. Sjetimo se da je od Markovićeve Vlade dobio stan od 128 kvadrata za 26.000 evra. Odmah ga je, kako su pisali mediji, prodao za 132.000, državi pošteno vratio 22.000 (ako uplatiš prije roka i u cjelini imaš popust na popust) i u džep mu ostalo tričavih 110.000 evra.

Umije li neko bolje?

Prethodni potpredsjednik ove stranke Kemal Zoronjić bio je pomoćnik direktora ZIKSA – zatvora u Spužu, a inženjer je mašinstva.

Kada je formirana Markovićeva vlada i nanovo podijeljene karte – odnosno resori i pozicije, Kemo je avanzovao pa je iz zatvora prešao u Monteput kod partijskog kolege Jonuza Mujevića.

Sadašnja poslanica Kenana Strujić Harbić je prije sijedanja u poslaničke klupe kao sociolog imala odličnu poziciju u Rudniku uglja.

Prije koju sedmicu je za visoku poziciju u državnim željeznicama predlagan predstavnik te stranke koji se prije koju godinu bavio postavljanjem keramičkih pločica. U međuvremenu je oposlio nekakvu diplomu na fakultetu u Beranama. Pa se šale na njegov račun u željeznici i pjevuše – Na Lugama pored Lima jedna laka škola ima.

Ne košta to njega ništa jer mu je dajidža bivši ministar saobraćaja Osman Nurković.

I moglo bi to da se ređa do sjutra i našlo bi se među partijskim direktorima svih nacija i partija nekoliko kamiona “ visokoškolaca“ koji nemaju nijednog druga sa studija i ne znaju imena tri profesora.

Ova studija slučaja o đacima, neđacima i kupcima diploma, kojima je svima zajedničko to što im je partijska knjižica odskočna daska za visoke državne pozicije je posve slučajno kao egzemplar uzela Bošnjačku stranku.

Nijesu ni drugi ništa bolji – princip je isti sve su ostalo nijanse, rekao bi Balašević i dodao,

„Poneli nas vetrovi k’o maslačke
Jedni su leteli lako, drugi padali
I curice su postale prve mačke
A loši đaci odjednom svetom vladali“

Možda je baš ovo pevušio Suljo dok je studirao u Novom Sadu.