Đukanovićeva mafijaška država: Pučem došao na vlast, ideologiju mijenjao kao donji veš

5

Prije tačno 30 godina je tadašnji mladokomunista Milo Đukanović pučem preoteo vlast u Crnoj Gori. Pučem u organizaciji jednog Slobodana Miloševića i njegove zlohude tajne službe. Milošević je potom, poslije nekoliko balkanskih ratova, sletio u Hag i tamo u UN zatvoru umro. Đukanović je sletio u fotelju gospodara Crne Gore i tamo je do danas – nekad premijer, nekad predsjednik države.

U tih 30 godina je Đukanović pro forma mijenjao ideologije onako kako drugi mijenjaju donji veš: skoro pa svakodnevno. Bio jugo-komunista, pa srbski nacionalista, prvo anti-zapadni potom pro-zapadni igrač, a onda crnogorski nacionalista – prosto sve, što bi mu u datom trenutku bilo od koristi za ostajanje na vlasti. Istovremeno: od svega toga nije bio iskreno baš ništa.

Radije stabilne autokratije nego nježne demokratije

Tranziciju iz komunizma je vrlo pažjivo i spretno organizovao, pri čemu nikad nije doveo u opasnost svoju apsolutističku vlast. Njegove navodne „temeljne reforme“, posebno u oblasti bezbjednosnih službi, su bile čista mimikrija, simulacija i zamazavanje očiju EU i NATO. Kontrolu svih finanijskih strujanja u maloj jadranskoj državi Crnoj Gori, sa njenih 640.000 stanovnika, nikad iz ruku nije ispuštao. Kao ni kontrolu nad bitnim medijima zemlje, osobito državnom radio-televizijom.

Ta kontrola puteva novca i informacija je Đukanoviću omogućila da u posljednjih 30 godina kreira besprimernu koncentraciju moći u modernoj Evropi. Što je dovelo do toga da na svim izborima „pobjedi“. I na svima isto – krađom. Ali EU je uvijek čvrsto držala i oči i uši zatvorene. Jer Đukanović je za EU važio i važi za „garanta stabilnosti zemlje“. Krađe tamo – krađe ovamo, svejedno.

Tako je Milo Đukanović postao prvorođenče EU-stabilokratije na Balkanu. Za briselsku birokratiju je on visoko uvaženi patrijarh u fundamentalno sramotnoj i ponižavajućoj EU-strategiji za obode evropskog prostora: draže su nam stabilne autokratije nego nježne demokratije.

Kontakti sa internacionalnim organizovanim kriminalom

Upravo je to razlog zašto je, uprkos svima poznatoj činjenici da je pokrao sve izbore – za šta je opozicija uvijek liferovala dovoljno dokaza- , EU Đukanoviću darovala titulu „vodećeg demokrate i reformatora u Jugoistočnoj Evropi“, a državnom aparatu Crne Gore, koji je on temeljno unakazio i pretvorio u izvršioca sopstene privatne volje, laskavi naslov „Lidera EU-integracija u regionu“.

A taj Đukanović javno i bez zazora daruje crnogorske pasoše problematičnim osobama, kojima se diče internacionalne „Who is Who“ liste organizovanog kriminala. U raznorazne sudske procese zbog pranja novca involvirani pokerski mogul Vei Seng Pu iz Malezije te milijarder Ong Beng Seng iz Singapura pa organizator e-gamblinga na svjetskoj razini Sukhiminder Sing Sodhi: svi su oni sada ponosi vlasnici crnogorskih pasoša, kojima mogu bez ikakvih problema da krstare prostorima EU. Među njima i lica sa međunarodnih potjernica, poput ex-premijera Tajlanda Taksima Šinavatre – i taj je sad Crnogorac. Lista sa imenima ovakvih crnogorskih, blago rečeno, problematičnih novo-državljana je poduža.

Istovremeno na teritoriji Crne Gore strani istražni organi hapse saradnike kolumbijanske terorističke organizacije FARC, uplekane u internacionalni lanac trgovine drogom. Nedjelju dana pred užasne terorističke napade u Parizu, sa stotinama nevinih žrtava, njemačka policija u jednom crnogorskom automobilu nalazi ogromno skladište oružja, municije i bombi. Vozač iz Podgorice je imao za cilj: Pariz. A policija u Bavarskoj nalazi u vrećama sa diplomatskom poštom crnogorskog generalnog konzulata u Minhenu na kilograme droge. Konzulat kasnije u tišini i bez buke zatvaraju – i nikome ništa.

Jedan od najbogatijih političara Evrope

Internacionalno aktivne NVO objavljuju da je predsjednik sirotinjske države Crne Gore Milo Đukanović jedan od najbogatijih političara Evrope i cijene njegovo bogastvo na 147 miliona eura, dok njegov bivši bankar Duško Knežević iz egzila u Londonu poručuje da naš Milo skriva minimum jednu milijardu eura. Brat mu Aco je vlasnik najuticajnije banke u Crnoj Gori a strani investitori i ne smiju da pomisle da zaobiđu kancelariju sestre mu Ane, ako hoće da se bave biznisom u našoj državi.

U Đukanovićevoj Crnoj Gori, po mišljenju EU Komisije lideru EU-integracija te državi za primjer svim ostalim aspirantima za članstvo u Uniji, dva klana trgovaca drogom ratuju na život i smrt: jedan od njih vrlo blizak pojedinim državnim strukturama moći. U njihovom kokainskom ratu je posljednjih godina ubijeno preko 40 ljudi, poslednji prije koju nedelju u strogom centru Beča, u sred bijela dana.

Novinari se moraju plašiti za svoje živote

Novinari, koji se bave Đukanovićevim zlodjelima, žive opasno. Opasno po život. Dvojica glavnih urednika koji su pisali o Đukanovićevim mahinacijama u švercu cigareta teškom milijarde eura su ubijeni: Duško Jovanović iz konzervativnog dnevnog lista „Dan“ u Crnoj Gori i Ivo Pukanić iz liberalnog nedjeljnika „Nacional“ u Hrvatskoj. Prvi izrešetan, drugi raskomadan bombom. Do sada ni jedna istraga nije uspjela da otkrije ko je nalogodavac.

Najbolji crnogorski istraživački novinari, Jovo Martinović i Olivera Lakić, višestruko nagrađivani i u inostranstvu, su bogu hvala živi. Olivera je preživjela već tri atentata a Jovo je u skaradnom sudskom procesu osuđen na robiju zbog navodne „trgovine drogom“. Željka Ivanovića, izdavača vodećeg crnogorskog dnevnog lista „Vijesti“, su nepoznati napadači pretukli a njegovog glavnog urednika Mihaila Jovovića svima poznati Đukanovićev gradonačelnik glanog grada Podgorice. Na sred ulice.

Opozicija u opasnosti

Đukanovićeve sudije, koje nagradama ovenčanog novinara Jova Martinovića šalju u zatvor, su „slučajno“ iste one sudije koje sude u trajućem skandaloznom procesu protiv vodećih opozicionih političara iz DF Andriji Mandići i Milanu Kneževiću. Zbog navodnog „državnog udara“ na dan parlamentranih izbora u oktobru 2016. U procesu, koji se live prenosi na televiziji, predsjedavajuća sudija viče i ponižava optužene evo skoro dvije godine. Svako malo razreže masnu novčanu kaznu advokatima odbrane i rekordno često prekida svojim zabranama svaki pokušaj iznošenja dokaza koji bi bili u korist optuženih.

Mene lično su kao poslanika Skupštine Crne Gore u mrkloj noći uhapsili i „stavili u zatvor“, bez skidanja poslaničkog imuniteta i bez sudske presude. Jer sam u govoru u parlamentu iznosio detalje o užasima Đukanovićeve vladavine. Dvije nedelje sam proveo u samici. Dok me nisu pustili na slobodu i intervencijom njemačke ambasade.

Otpor u stanovništvu je masovan

Đukanovićev po zlu čuveni specijalni državni tužioc Milivoje Katnić, čiju ostavku na svakosubotnim masovnim protestima u Podgorici zahtjevaju većinom mladi demonstranti, javno ponižava sve njih preporučujući im da „sade luk, ako uopšte imaju gdje malo zemlje“ umjesto što traže njegovu i Đukanovićevu ostavku. Odgovor su sve masovnije demonstracije: na poslednjima je preko 18.000 ljudi izašlo na ulice Podgorice – skoro 3% ukupnog stanovništva Crne Gore. Za usporedbu: to bi bilo kao da je u Berlinu na ulice izašlo preko 2,4 miliona ljudi.

Svi demonstranti u Crnoj Gori traže samo jedno: odlazak Mila Đukanovića i njegovog korumpiranog aparata vlasti. Kao i da se napokon organizuju prvi slobodni i fer izbori u Crnoj Gori. Prvi. U državi, koja je po mišljenju EU Komisije pod Đukanovićem „Frontrunner evropskih integracija“.

Slobodarski Crnogorci zaslužuju da napokon i oni žive u slobodi.

Huffington Post (HP)

5 Comments
  1. Zubar komentariše

    Je li moguce da mali živko cijeli dan nista nije otkrio? Dalmatinac i dalje prepisuje…

    1. admin komentariše

      Opeglao mu drug ženu prije Dalmatinaca pa sad kefću po portala i pisu komentare botivi iz Dana.

    2. EU komentariše

      Sjecate li se naslova u Danu da je Engleska ostala u EU, kad su objavili rezultate referenduma. Kakvu su laz tad napisali i jos imaju obraza da se javljaju. Mrs u kucicu spijuni UDBE iz DAN-a

  2. Vasilije komentariše

    Laž je da je pol. Milosevic stvorio Mila!Njega su za račun neoliberalnih gospodara stvorile obavestajne službe u zemlji i to po diktatu stranih obavještajnih službi. Kako je Pok. Milosevic upoznao našeg konsiljera?Glupost je i pisanje da ga je postavio u vlasti pok. otac jer je on bio sin najvećeg sluge okupatora (Italije na Cetinju)kojeg su ubili sa Stanisicem partizani a sudija v. Suda je postao tek kada je kapo postao predsjednik (kod njega je i zakletvu polagao)!!!

  3. istina komentariše

    Najvece dno od covjeka, jednom rijecju olosh. Sve sto su nasi stari podrazumjevali, kada kazu nesoj, nista roba, fukara…

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.