Đukanović proglasio Đeljošaja izdajnikom države i zagovornikom Velike Albanije čim nije u savezu sa prevaziđenim DPS-om

Nakon debakla na lokalnim izborima u Tuzima u martu 2019. godine i odlaska u opozicione klupe, te ovogodišnjeg brodoloma u Ulcinju, DPS je u albanskom biračkom tijelu i kod rukovodstava njihovih relevantnih stranaka doživljena kao politički faktor koji mora biti kažnjen za sva lažna obećanja, prevare i podvale, te zasluženo smještena na marginu lokalnih političkih procesa u tim sredinama, ali i na republičkom nivou. Vještim politički akcijama Nika Đeljošaja i Dritana Abazovića, ali i Gencija Nimanbegua i Fatmira Đeke, otvorili su prostor za iskrenu saradnju političkih predstavnika albanskog naroda sa demokratskim snagama u zemlji, a njihov ulazak u manjinsku vladu Dritana Abazovića i podrška koju su mu pružili i nakon izglasavanja nepovjerenja njegovoj vladi izazvalo je bijes kod vrha DPS-a i Đukanovića.

Još kada je početkom jula mjeseca postalo jasno da će premijer Abazović potpisati Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC), odmah su ekstremistički političko-propagandni punktovi DPS-a krenuli u ofanzivu i hajku ne samo na Abazovića, već i na lidere albanskih stranaka bliskih njemu. Nekadašnji evropejci i zagovornici “multikonfesionalne Crne Gore“, eksluzivni zaštitnici manjinskih naroda, otvoreno su postavljali pitanja da li premijer Abazović, kao etnički Albanac, uopšte može i treba da potpiše Temeljni ugovor, a kada se tome doda da su i on i gorepomenuti predstavnici Albanaca otvoreno i jasno podržali ulazak Crne Gore u inicijativu “Otvoreni Balkan“, po DPS i njene satelite stvari su postale nepodnošljive.

Iako su decenijama glumili prijatelje manjinskih naroda i zaštitnike od “velikosrpskih elemenata“, potrebni su bili samo prvi znaci distanciranja od DPS-a da Đukanović i njegova stranka pokažu svoje pravo lice. Juče je DPS u svom saopštenju brutalno izvrijeđao i napao Nika Đeljošaja zbog njegovog koaliranja sa Abazovićem, nazivajući ga indirektno i “izdajnikom nacionalni interesa“, ali i političarem koji ima lažnu diplomu. Naravno, dok su bili sa njim u savezu diploma nije bila kupljena, ali sada je Đeljošajev kritički odnos prema DPS-u za njih “izdaja države“. Jasno je svima u Crnoj Gori da je lično Đukanović izdao naređenje svojim propagandnim punktovima i svojoj lažnoj stranci da udare na rukovodstva albanskih stranaka optužujući ih svakodnevno za izdaju Crne Gore, pa čak i za velikoalbanski nacionalizam.

DPS je nakon definitivnog gubitka ‘’ekskluzivnog prava’’ na saradnju i saveze sa političkim predstavnicima manjina, u ovom konkretnom slučaju Albanaca, potpuno izgubio kompas, očigledno nemajući odgovor i rješenja na nove okolnosti, pa svakodnevnim ponavljanjem izlizanih optužbi o “izdaji države“ pokazuju cjelokupnoj demokratskoj javnosti i građanima, ali i “međunarodnim partnerima“ da nemaju dobre namjere, a o elementarnom demokratskom kapacitetu da i ne govorimo. Lažna stranka nikada nije imala viziju skladne, složne i pomirene države, jednakih prava za sve njene narode i građane, već ih je samo interesovala vlast kao sredstvo za lično bogaćenje. Đukanoviću su albanske manjinske stranke prihvatljive samo ako su u koaliciji sa njima, a ako izaberu neke druge političke partnere onda su izdajnici Crne Gore i rade za interese drugih država.