Iako je nevoljno ušao u svoju poslednju političku trku, i to samo dva dana uoči isticanja roka za predaju predsjedničkih kandidatura, Đukanović je očigledno svjestan stanja na terenu i raspoloženja ogromne većine građana, a na iznenađenje mnogih, na današnjoj konferenciji za medije najavio povlačenje sa mjesta neprikosnovenog šefa DPS-a.
Svi iole upućeniji poznavaoci domaćih političkih prilika odlično znaju da je upravo ta funkcija- predsjednika nekada svemoćne stranke- bila najznačajnija u državi, a posebno kada se prisjetimo dva momenta kada se Đukanović povlačio sa državnih funkcija: u oba navrata i 2006. i 2010. godine on je ostajao na funkciji predsjednika DPS-a.
Ono što je najznačajnija poruka u njegovoj današnjoj najavi jeste da je njome Đukanović praktično već priznao poraz na predsjedničkim izborima, visoko podigao bijelu zastavu, pa se sasvim opravdano nameće pitanje: zašto bi preostali simpatizeri DPS-a uopšte glasali za njega 19. marta? Zašto bi oni koji su bili i dalje privrženi stranci upravo zbog samog Đukanovića i njegovog autoriteta dali glas čovjeku koji je danas jasno najavio povlačenje sa najviše stranačke funkcije?
Njegovim današnjim istupom su se stekli svi uslovi da ga već u nedjelju 19. marta, građani masovnim izlaskom na birališta pošalju na smetlište istorije i u odavno zasluženu političku prošlost.
Ne podcenjuj ga sve su to igre njegove