Srpska pravoslavna crkva SPC nikada nije imala svojstvo pravnog lica u Crnoj Gori, nikada. Ni u prethodnom periodu, ni danas, te stoga ne može raspolagati bilo kakvom imovinom. Ali, ne mislimo da je ovo pitanje imovine, i da mi imamo imovinski spor sa državom Srbijom, rekao je u intervjuu Rojtersu predsjednik Crne Gore Milo Đukanović. On naglašava i da je SPC pokrenula litije u Crnoj Gori zbog usvojenog Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
Đukanović je podsjetio da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić više puta ponovio da Srbija ima namjeru da zaštiti ugrožna prava Srba u Crnoj Gori, “iako zaista ni mi, ni bilo od objektivnih posmatrača iz regiona i sa strane ne vidi ugroženost prava građana.”
“Dakle, ni predstavnika bilo koje vjerske ili nacionalne zajednice, i tu se njegova intervencija nije zadržavala nego je kao što znate izašao nekoliko puta sa tvrdnjom da je riječ o svetinjama, to jest o objektima, dakle, imovini koja je imovina SPC, i samim tim države Srbije. Želim da Vas uvjerim da na bazi vrlo pažljivog iščitavanja svih dokumenata kojma je bio uređen pravni i politički život nezavnisne Kraljevine Crne Gore ne može biti govora o tome. Dakle, to je apsolutna neistina, i žao mi je da se moj kolega, predsjednik Srbije, služi da kažem takvim političkim kvalifikacijama, a da prethodno nije uložio minimalan napor da u komunikaciji sa mnom, ili tražeći prosto dokumentaciju koju bismo mu stavili na uvid, provjeri da SPC nikada nije imala svojstvo pravnog lica u Crnoj Gori, nikada. Ni u prethodnom periodu, ni danas, te stoga ne može raspolagati bilo kakvom imovinom”, istakao je Đukanović.
On ističe da Crna Gora ne misli da je ovo pitanje imovine, i da mi ima imovinski spor sa državom Srbijom.
“Mi mislimo da se ovo pitanje zloupotrebljava da bi ispoljio paternalizam prema Crnoj Gori, koji se ispoljava specifično, ali opet rekao bih ne i nepoznato, jer se ponavlja formula iz 90-ih godina, gdje Srbija ulazi u opasnu zamku da štiti navodno urgožena prava Srba u regionu, ugrožavajući suverenitet drugih država i tako srlja u sporove, koji nažalost, kao što znamo iz iskustva, mogu da dovedu do nestabilnosti i sukoba. Pomenuli ste i umiješanost još jedne države, pomenuli ste umiješanost Rusije. Takođe, u pravu ste. Dakle, bilo duhovno, bilo svjetovnom linijom, Moskva je nedvosmileno saopštila svoje interese u odnosu na aktuelni problem u Crnoj Gori”, istakao je on.
Predsjednik Đukanović je podsjetio da je mitropolit Ilarion 2011. godine uočavajući jednu neodrživu poziciju SPC u obnovljenoj, nezavisnoj državi Crnoj Gori, predlagao model organizacije Pravoslavne crkve, po uzoru na ono što je bila organizacija Ruske pravoslavne crkve, u nekadašnjim sovjetskim republikama, koja se zasnivala na visokom stepenu autonomije, i čije su se granice djelovanja podudarale sa državnim granicama tih sada nezavisnih država.
“To je formula koju je tada predlagao mitropolit Ilarion, ali koja tada nije apsolutno naišla ni na minimalnu pažnju, a kamoli na podršku SPC u Crnoj Gori, koja želi da sačuva svoj monopol i svoju infrastrukturu kao infrastrukturu velikosrpskog državnog projekta, kroz organizaciju četiri episkopije u malenoj Crnoj Gori, u kojoj imate dvije episkopije koje su originalne crnogorske, dakle Mitropoliju cnogorsko-primorsku, i Budljimansko-nikšićku, ali imate i dvije koje su prekogranične, dakle koje zapravo potvrđuju samo ono što mitropolit Amfilohije stalno saopštava, a to je da države nastaju i nestaju, da su crkve trajnije od samih država, i očigledna je namjera da se čuva infrastruktura velikodržavnog srpskog projekta kroz organizaciju crkve u Crnoj Gori”, pojasnio je on.
Prema njegovim riječima nakon početka stvaranja države Srba, Hrvata i Slovenaca, nestaje nezavisna država Crna Gora, par godina nakon toga formalno nestaje i CPC. Pojašnjava da je ideja Zakona o slobodi vjeroispovijesti da onu imovinu koju je Crkva koristila do 918.e godine, koja je finansirana iz državnih fondova, učini državnom imovinom Crne Gore i, takođe, da državnom imovinom učini i onu imovinu koja je stvarana prilozima građana koji su gradili svoje seoske crkve i manastire u tom periodu.
“Naravno, uz uslov da ti objekti imaju svojstva kulturno-istorijskih spomenika, čime bi oni predstavljali vrijednu kulturno-istorijsku baštinu Crne Gore, a sama država preuzela odgovornost za njihovo održavanje, i za na taj način očuvanje nekog vrijednog spomeničkog nasljeđa. Umjesto da SPC izađe sa argumentima kojima se suprotstavalja tim dvijema intencijama zakona, ona se odmah nakon usvajanja zakona poslužila jednom grubom manipulacijom, a ta manipulacija glasi: Moramo da branimo svetinje. Dakle, da se brane svetinje od koga? Od države Crne Gore koja navodno ugrožava svetinje koje su u vlasništvu SPC i njihovih vjernika”, naglasio je Đukanović.
Bez obzira, kako dodaje, što smo se od strane države u nebrojeno navrata, sa najrazličitijih adresa, već vrlo precizno deklarisali da nam nije namjera da ugrožavamo bilo čiju imovinu, posebno da nam ne pada napamet da mijenjamo namjenu crkava i manastira, naprotiv, da će crkve i manastiri i dalje služiti samo onima kojima su i do sada služili.
“A to je vjernicima pravoslavne crkve, dakle bez obzira na to, vidite, manipulacija još traje zahvaljujući istrajnosti SPC u Crnoj Gori, što nas sada već, da kažem, nedvosmileno uvjerava da nije osnovni problem u zakonu, niti je tema ovog spora odnos Crkve i Države, nego je u podtekstu ovog pitanja namjera zapravo da se dovede u pitanje nezavisnost, i suverenost države Crne Gore i da se dovede u pitanje njen građanski karakter“, poručio je on.
Ocijenio je da je SPC kao instrument velikosrpskog nacionalizma posljednja anticrnogorska infrastruktura na prostoru Crne Gore i to je na dugi rok neodrživo pitanje.
“Mi to pitanje moramo riješiti kroz rješavanja statusa pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Zato sam i pokrenuo pitanje obnove Crnogorske autokefalne pravoslavne crkve, imajući u vidu njeno istorijsko utemeljenje, i imajući u vidu ono što je kanonska praksa unutar pravoslavlja. Ali kada pitate da li je ovo kontinuitet destrukcije prema suverenosti Crne Gore i prema namjeri Crne Gore da nastavi putem usvajanja evropskog sistema vrijednosti, i putem pripadnosti evropskim i evroatlanstkim integracijama, nema nikakve sumnje da je ovo taj kontinuitet. I pretpostavljam da to nikoga ne iznenađuje. Nije niko očekivao da će Rusija nakon neuspjelog pokušaja 2016. godine, da promjenom vlasti osujeti ulazak Crne Gore u NATO, da će tako lako odustati”, smatra on.
Đukanović je naglasio da je SPC od dolaska mitropolita Amfilohija u Crnu Goru 90. godina prošlog vijeka politički subjekt.
“I nije to nije najgore. Najgore je što su oni zastupnici najretrogradnije moguće politike. Dakle, oni su običan instrument velikosrpskog nacionalizma u regionu, i kao što ćemo se sjetiti, takvu su ulogu imali i u Hrvatskoj, i u Bosni i na Kosovu. I na žalost tamo gdje su se oni deklasirali kao politički subjekt, tu su uvijek stradali ljudi, a u finalu su stadali srpski nacionlani interesi, iza kojih su oni navodno gorljivo stajali. Danas, oni su kao što sam kazao, subjekt političkog života u Crnoj Gori, oni su ti koji danas opredjeljuju kako će prosrpska opozicija nastupiti na predstojećim lokalnim izborima u Tivtu. Jednako tako će biti ili više involvirani na predstojećim parlamentarnim izborima, ali sve to nije ništa novo”, dodo je on.
Na pitanje novinara kako će Crna Gora riješiti problem sa Srbijom Đukanović je odgovorio da će se to rješavati povratkom na pozicije na kojima su iskreno ili neiskreno, dakle, što se tiče Crne Gore definitivno iskreno i kao što se zna sa crnogorske strane nema nikakvih ataka prema Srbiji, niti se ugrožava nezavisnost, teritorijalni integritet ili suverenitet Srbije.
“Dakle, povratak na one pozicije na kojima smo bili prije ovog spora. A to je da Srbija mora pokazati da ne samo deklarativno, nego suštinski, u svakom svom postupku, uvažava činjenicu da je Crna Gora nezavisna država koja ima prava da donosi suverene odluke o svom pravcu razvoja, i koja mora biti poštovana od Srbije kao jedan dobar susjed i dobar akter našeg partnerstva i naše regionalne saradnje. Što se Crne Gore tiče, želim da ponovim da to nikad odavde nije bilo upitno. Da nije upitno ni danas, nakon što smo prošli jednu baražnu, opasnu i nekorektnu paljbu sa medijske i političke scene Beograda. Dakle, nije ni danas to upitno. Nije upitno ni što se tiče budućnosti, jer mi nijesmo ljudi koji će na to reagovati lično ili sujetno, nego uvijek kao do sada, kao ljudi koji će odgovorno promišljati šta je dobro za našu državu, šta je dobro za jako važne odnose naše države sa državom Srbijom i šta je dobro za stabilnost i za perspektivu razvoja našeg regiona”, zaključio je on
Bravo Milo,Crnogorci su svi sa tobom takodje I manjinski narodi Crne Gore,velika je nasa emigracija svuda u svijetu koja te podrzava.
Istina uvijek pobijedi tako da cemo I mi vratiti nase sto je bilo oteto od okupatora
Nikac ljudima koji se pogube u zivotu treba pomoci.Ja da bih znao ko su mi preci otiso sam do crkve i izvadio krstenicu za mog djeda koji je krsten 1892 godine i vidio ko je i sta je.Ko sto se vidi djed mi je rodjen u vrijeme nezavisne Crne Gore.
Branislav@ Ti si se pogubijo I nema ti povratka,jesi ikad cuo za Duklju I Rasku,potpuno nezavidne I razlicite dvije drzave.
Nasa Duklja je bila nezavisna I od Vizantije a vi sto kradete istorije drugih naroda vama nema pomoci,samo da znas da zivis u tudjoj drzavi,ti I takvi kao ti….palite traktore uskoro
Nikac izvini sto se upustih u prepisku sa tobom.Nijesam predpostavljo ko si i kakav si ali vidim po oba komentara pomoci ti nema a ako i ima pozuri dok je vrijeme.