Demagogija Alekse Nejakog

Piše: Mihailo Bratić

Ovih je dana crnogorska javnost dobila svojevrsnu novu političku modu. Modu takozvanih otvorenih pisama, ni više ni manje, nego narodu Crne Gore. Nakon one premijerove, danas je svoju muku u pero pretočio i narodu objelodanio i lider Demokrata, Aleksa Bečić.

Naime, Bečića je na pisanje podstakla osuda javnosti nakon toga što je čestitao postavljanje svome kolegi iz Prištine. Tobože isfrustriran i začuđen kako se to na njega obrušila kritika onih kojima je dosta priznavanja Kosova po 1000-ti put i kojima je dosta šamaranja srpskog naroda zarad međunarodnog imidža, Bečić se izjadao ponavljajući DPS-Vijesti mantre i floskule.
Pa tako su opet Demokrate ispale jedina autohtona snaga Crne Gore, čije gazde su samo građani i niko više i koja jedina ima kapacitet da se obračuna sa bivšim režimom. Takođe ispade po Aleksi da postoje neka dva ekstremno desna bloka, koja su kako on reče ista samo su im boje različite. Čini se da je taj jedan blok isti onaj sa kojim je Aleksa Nejaki, učestvovao u litijama. Kako mu tada nije smetalo da ide sa onima kojima je gazda, tobože, van Crne Gore u jedinoj drugoj državi na svijetu, odnosno Srbiji. Izgleda da su tada srpski glasovi bili prioritet prosvijećenih Demokrata.
Kako se uvaženi Građanin ne zapita koje to druge države zaista utiču na politiku Crne Gore, kako mu ne pade na pamet da u svom građanskom zanosu kaže da je neprihvatljivo da prijedlog zakona premijeru dolazi iz ambasade Britanije? Kako mu ne zasmeta što NATO pakt kadrira u sektoru bezbjednosti? Kako je sve to prihvatljivo, a kako je samo ono što dolazi kao uticaj Srbije maligno, odvratno, necivilizacijski i anticrnogorski? Otkud to da onaj kome su puna usta pomirenja na svakom koraku hoće da kaže da je „gazda“ srpskim partijama, a posredno i njihovim biračima van Crne Gore?
Kakvo se pomirenje gradi na toj osnovi. Takvo pomirenje nudi i DPS, pa se zbog takvog pomirenja moralo godinama izlaziti na ulice. Zbog takvog su se „pomirenja“ Srbi u Crnoj Gori i bunili. Pod geslom takvoga pomirenja su se od SPC otimale svetinje. Ne može se miriti sa Srbima, a usvajati sve narative DPS-a o njima. Ne može se miriti sa Srbijom a svaki dan joj udarati na Ustav i teritorijalni integritet.
Neka Građanisti više ne govore narodu Crne Gore da sve to tobože mora jer to traži međunarodni faktor, a ponekad i međunarodno pravo. Pa zar ne traži to famozno međunarodno pravo da se poštuje Rezolucija 1244. Kako prefinjene građanske međunarodnopravne i multi-multi-multi, snage pravdaju to grubo kršenje jedne rezolucije UN-a. Ali, oprostite, u pitanju je ipak Srbija, tu su aršini malo drugačiji.
Ali, možda je ova izjava sa jedne strane dobra, jer do sada nismo znali šta uvaženi Građani iz Demokrata misle. NJihove, kao pile u kučine, zavijene fraze su se konačno iskristalisale i veliko hvala Aleksi Nejakom na tome.
Nejaki je pisao i kako su Demokrate partija koja se najviše napada kojoj se ništa ne vjeruje, koja je na udaru sa svake strane, ali, navodno samo narod vidi njihove muke i nevolje i samo su oni pravi tumači naroda i narodne volje. To populističko pamfletiranje kome se sve više priklanjaju Demokrate, a koje je doktorirao samozvani premijer, ozbiljno zamagljuje vid javnosti Crne Gore. Jer, ako su oni jedini autohtoni tumači građanske volje, kako to nisu protumačili da narod više neće da gleda Katnića kako se sprda i sa vladom i sa javnošću ušuškan u poziciji gotovo nedodirljivog. Kako nisu protumačili da narod neće da gleda onakvu RTCG, da narod hoće pravi javni servis. Kako nisu protumačili da se narodu ne treba sjedati na muku svakodnevnim priznavanjem Kosova?
Izgleda ipak da građanskim tajnovidcima ponekad promaknu neke očigledne stvari. Ili će, pak, biti da ni oni nisu toliko autohtoni i da i njima neko iz neke druge države diktira kako da rade, kad da rade i šta da rade. Ali oprostite, zaboravio sam da je samo jedna druga država, ostale su ipak mnogo manje druge od nje.

Takođe, autohtoni tumač narodne volje Aleksa Nejaki jadajući se kako ga svi napadaju, po ko zna koji put, na najdegutantniji način napade kolege iz DF-a, sa kojima sutra njegove Demokrate moraju da razvlašćuju bivši režim. Lijepog li i čestitog načina da se gradi mir i bratska sloga, prosto da ne vjerujete. Ali, neka su apostoli mira otkrili šta misle, možda ih javnost nauči da se mir ne gradi tako što saborcu i kolegi podmećeš nogu na svakom koraku i da se mir ne gradi tako što se DPS matricom izbacuje iz dozvoljenog narativa prosrpski stav.