Da li je, opijen vlašću, preumio kako se u Crnoj Gori dogodila sloboda ili buđenje naroda?

4

Piše: Mišo Vujović

Aktuelni premijer Crne Gore, Zdravko Krivokapić, inspirisan javnošću, okuražen podrškom zapadnih moćnika, ne prestaje da zbunjuje javnost. Pobeda na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima vinula je, u sam vrh popularnosti, ovog univerzitetskog profesora i bogobojažljivog hrišćanina.
Profesora Krivokapića, sam za taj „podvig“, avansno nagradio afirmativnom kolumnom “Lice bez gneva”.
Bila je to moja čestitka nosiocu liste pobedničke koalicije “Za bolju Crnu Goru”, utemeljena u dubokoj veri da će novo lice, neopterećeno politikanskim marifetlucima, dati nemerljiv zamajac dekriminalizaciji i deprivatizaciji crnogorskog društva. Nisam ni slutio da će jedan učtivi, sada već razgoropađeni profesor, za kratko vreme, bežeći pod kišobran servilnosti, legitimišući se kao čuvar Đukanovićevih tekovina, uspeti da sroza svoj politički kredibilitet.
Po ko zna koji put, pokazalo se da moć osvetljava onu istinsku, po pravilu prikrivenu stranu čovekove ličnosti.
Razočarenja obično sežu iz nerealnih stremljenja ili neobjektivnih procena kapaciteta favorita. A očekivali smo mnogo, ali od svih promena promenio se samo On kao posledica bujanja moći u njemu.
Prve simtome gordosti, zvane đukanizam, pokazao je, reagujući privatnom porukom, na jednu od mojih kolumni. Nije otrpeo zapažanje da je njegovo političko neiskustvo evidentno.
Plašim se da je, nedostatak političke prakse, već evoluirao u konvertitski diletantizam političara u ozbiljnoj identitetskoj, profesionalnoj i ličnoj tranziciji.
Rekao sam mu, da od novinarskih kritika manje boli glava nego od pogrešnih procene savetnika i saradnika, te da su, preduslov demokratskog društva, slobodni i nezavisni mediji. Našu privatnu prepisku, ukoliko ne budem primoran, džentlamenski ću zadržati u folderu, privatnosti.

Umesto bratskog zagrljaja izvinjenja za antisrpsku politiku zvanične Crne Gore prema Srbiji, još neustoličeni premijer baca rukavicu srpskom predsedniku, potencirajući „poslovnu“ demenziju odnosa između Vučića i Đukanovića.
“Više se viđaju njih dvojica nego ja i moj kum”, pokušao je da se vadi.
Vreme odmiče Vlada Crne Gore se sve više zapetljava u paukovu mrežu bivšeg režima, dajući pun doprinos ravnoteži nemoći koja se sa dva ambasadorska kanabeta liferuje na javnu scenu i služi poput gasa za omamljivale i sluđivanje naroda.
A narod je presudio, starom režimu, a ne Krivokapić ili bilo koji pojedinac.
Ne želim obdukovati politički profil gospodina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića, ali ne postiji ni jedan segment u kom je iskoračio iz dosadašnje pogubne politike DPS-a.
Mišo Vujović

Krivokapić se u poslednje vreme ponaša kao magarac na kome je Hrist ujahao u Jerusalim. Da li je, opijen vlašću, preumio kako se u Crnoj Gori dogodila sloboda ili buđenje naroda.
Taj narod se referendumski izjasnio protiv Đukanovića, ali je Krivokapić, u euforičnom zanosu, prigrlio pobedu oponašajući Hristovog magarca umišljenog da narod kliče njemu, a ne Spasitelju.
Bez pretenzija da budem sudija, smatram bi ga, kratko obrazložena ostavka donekle abolirala od većine promašaja, pre svega od okretanje leđa i marginalizovanja učinka onih koji su i sada u Nikšiću, potvrdili da njihova uloga u pobedi na parlamentarnim izborima, nije posledica njegove genijanosti, već i kapaciteta koalicije od koje je „pozajmio“, mesto premijera Crne Gore.
Najnoviji ispad, politički i emotivni, oko Srebrenice sa represivnom notom prema ministru Leposaviću, čije razrešenje traži od skupštine, Zdravka Krivokapića oslobađa bilo kakve dileme dobronamernosti.
O autonomnosti i integritetu Krivokapićeve premijerske pozicije iluzorno je govoriti.
Ministar Leposavić i njegovo stanovište da se u Srebrenici nije dokazan genocid, te da je Haški tribunal sud koji je prikrio zločine nad Srbima, zaslužuje i odbranu i pohvalu.
O Krivokapićevoj neuravnoteženosti, i sklonosti da od jednog do drugog ambasadora, od predsedika do mitropolita, od auta do kabineta, menja mišljenja i stavove, ne vredi raspravljati. Svaka ozbiljnija analiza ubrzala bi ovako galopirajuće srozavanje ovog po mnogo čemu dezorjentisanog čoveka, skromnih kapaciteta , ali, po tonalitetu obraćanja ministru Leposaviću, razgoropađenih ambicija.
Ukoliko se Leposavićeva ostavka izglasa uz pomoć DPS-a i njihovih satelita Krivokapić će postati najveći antiheroj u novijoj istoriji Crne Gore. Ako vladajuća većina, kako najavljuje, ne bude glasala za smenu ministra Leposavića, neizostavno je izglasavanje poverenja samom vinovniku ove krize gospodinu Krivokapiću.

4 Comments
  1. Niki komentariše

    Puna podrska za premijera.Svi posteni gradani Crne gore daju mu podrsku

    1. tako stoje stvari komentariše

      Ček, ovo nisam najbolje razumio.

      Pošteni gradjani podržavaju Krivog a mi nepošteni seljaci smo protiv njega ?

    2. Onako usput komentariše

      Suljo otišao u Englesku da malo para zaradi i stvarno se vrati sa puno para. Pita ga Mujo kako je zaradio
      tolike pare.
      – „Pa kockao sam“, kaže Suljo.
      Mujo:
      – „Pa ti ne znaš kockati“.
      Suljo:
      – „Ja sam igrao i kad sam tražio da vidim karte od onoga što je rekao da ima poker, a on mi je odgovorio da
      se kod njih igra na savjest i poštenje. E, od tada je mene krenula karta.“

  2. Sd boka komentariše

    Tako je Vujovicu. Koliko pokvarenosti treba da se izlije pred nase noge i do kakvog je neprepoznavanja dovedena sustina prevare

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.