Da li će Đukanović zbog mrvica “po dubini“ i dalje bespogovorno služiti Abazoviću uprkos potpisivanju Temeljnog ugovora sa SPC?

Poluraspadnuta lažna stranka Mila Đukanovića je u terminalnoj fazi svog političkog djelovanja, a njen politički strmoglav je proces koji više niko ne može zaustaviti. Pad podrške, unutrašnji sukob i haos, frakcijašenja i nezadovoljstvo stanjem koje je produkovao nekada neprikosnoveni šef Đukanović, doveli su DPS u bezizlaznu situaciju, pa demokratska javnost i građani sa zadovoljstvom posmatraju u šta se pretvorila nekada moćna stranka.

Jučerašnje reagovanje Đukanovića i poziv na “smirivanje tenzija“ glede potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC nije moglo više da prevari ni one najnezavenije, posebno kada se ima u vidu činjenica da je upravo on krenuo u obračun sa SPC i otimanje njenih svetinja. Njegov poziv na “smirivanje tenzija“ ličio je na situaciju kada se piroman prijavi na konkurs za vatrogasca sa obrazloženjem da ima iskustva u podmetanju požara.

Sa druge strane, članovi i funkcioneri više i ne kriju nezadovoljstvo neizdrživom situacijom u koju ih je doveo Đukanović, koji već mjesecima ponizno služi svim Abazovićevim željama i nalozima. Nakon jučerašnjeg dana postavlja se opravdano pitanje da li će DPS i njeni taster-poslanici u parlamentu progutati i poslednju “žabu“, odnosno da li će zbog mrvica vlasti sa bogate Abazovićeve trpeze ipak nastaviti da podržavaju njegovu manjinsku vladu?

Ako zbog nekoliko mjesta u upravnim odborima ili par državnih sekretara, nekada moćni DPS i neprikosnoveni šef Đukanović i dalje budu davali podršku u parlamentu Abazovićevom kabinetu, onda će i definitivno postati jasno da je DPS sveden na političku poslugu i prirepak URE i SNP-a. To bi bio i definitivan signal preostalim pristalicama DPS-a da napuste brod koji tone i nestaje, jer je i logično da više nemaju šta da traže u lažnoj stranci koja više ni po jednom krupnom pitanju nema stav i konzistentnost u političkom djelovanju.

Đukanović je svoj strankoid i definitivno sveo na ličnu svojinu, na žeton u političkom pokeru koji koristi kako bi na bilo koji način kupio slobodu za sebe lično i aboliciju za sva nepočinstva koja je uradio Crnoj Gori i njenim građanima u više od tri decenije.