Crna Gora se bori sa krvavim bilansom: Zašto nasilje nad ženama ne prestaje?

Crna Gora je suočena sa duboko ukorijenjenim problemom nasilja nad ženama, fenomenu koji godinama unazad odnosi živote i ostavlja neizbrisiv trag na porodice i zajednice.

Tragedije poput one između 18. i 19. novembra u Podgorici, gdje je mlada žena G.M. izgubila život, a koja je četvrta žrtva ove godine, bolno nas podsjećaju da sistem zakazuje u pružanju zaštite ženama. Iza brojki i statistika stoje ne samo izgubljeni životi, već i kolektivna odgovornost društva koje često ćuti ili reaguje prekasno.

U poslednjih pet godina, nasilje je rezultiralo smrću 17 žena u Crnoj Gori, pri čemu su mnoge ranije prijavljivale zlostavljanje, ali bez adekvatne zaštite.

Ovo nije problem samo jedne porodice ili zajednice – ovo je kriza koja prožima sve slojeve društva.

Dok Crna Gora formalno prihvata međunarodne konvencije o zaštiti žena, svakodnevna stvarnost pokazuje duboki jaz između zakonskih normi i njihove primjene. Problemi poput neadekvatne prevencije, sporog reagovanja institucija, i nedostatka sigurnih kuća, ukazuju na hitnu potrebu za promjenama. Svaka žena koja strada zbog nasilja postaje simbol nezavršenih reformi, ali i poziv na hitnu akciju.

Hronika tragedija:

Lista stradalih žena, čije su priče nerijetko završile tišinom institucija, potresna je i bolna:

• Veru Drobnjak (49), profesoricu iz Podgorice, i njenog maloljetnog sina ubio je suprug Mileta Drobnjak, penzionisani policajac, u januaru 2024. godine prije nego što je oduzeo i svoj život.
• Branku Petrović (47) iz Herceg Novog ubio je bivši suprug Bojan Rašović 2022. godine.
• Zumritu Nerda (27) tukao je nevjenčani suprug Dalibor Nikolić dva dana, što je rezultiralo smrću u januaru 2022.
• Edisu Škrelja (36) usmrtio je suprug Ahmed Škrijelj u Petnjici 2021. godine, nakon čega je izvršio samoubistvo.
• Šejlu Bakija (19) ubio je bivši nevjenčani suprug Ilir Đokaj ispred roditeljske kuće u Tuzima 2021.
• Ivanu Premović (39) iz Berana, pred očima njene djece, ubio je suprug Puniša Premović 2020. godine.

Ove i brojne druge žene postale su simbol borbe protiv nasilja, ali i kolektivnog pitanja: dokle ćemo ćutati?

Sistem koji zakazuje

Pravni okvir Crne Gore, iako formalno usklađen sa evropskim standardima, u praksi ne pruža dovoljno zaštite ženama. Istanbulska konvencija, koja obavezuje države potpisnice na nultu toleranciju prema nasilju, često ostaje mrtvo slovo na papiru. Femicid nije pravno prepoznat kao poseban oblik zločina, dok se ekonomsko i digitalno nasilje marginalizuju.

Institucije često zakazuju u prepoznavanju rizika. Mnoge od žrtava, uključujući G.M., ranije su prijavljivale nasilje, ali bez ikakvog rezultata. Nepostojanje adekvatne zaštite, kao i ograničeni resursi skloništa za žene, dodatno pogoršavaju situaciju.

Reakcije i zahtjevi društva

Tragični događaji iz 2024. godine mobilisali su nevladine organizacije i građane. Protesti pod sloganom „Stop femicidu!“ održani su u nekoliko gradova, zahtijevajući hitne reforme.

Aktivisti traže:

1. Pravno definisanje femicida kao posebnog krivičnog djela.
2. Osnivanje više sigurnih kuća za žene i djecu.
3. Sistemsku edukaciju o rodnoj ravnopravnosti u školama.
4. Strožije kazne za počinioce i efikasniju zaštitu za žrtve.