“Čekali smo Kovačević Marka“

4

Piše: Milica Bakrač, pjesnikinja

Politika nije za pisce. Za pjesnike, još manje. Loše političko iskustvo me naučilo da se ne bavim njome, ali, ispostavilo se – politika se već decenijama bavi i poigrava sa svima nama. Svakodnevno se sjetim Domanovićevog „Vođe“. Sjetim se naroda, koji decenijama srlja i gazi za vođom. Vođa ipak nije ni slijep ni gluv, najmanje je neuk. Narod hodi, vođini „najodaniji“ pratioci se ipak osipaju i sklanjaju. Narod ostaje go i bos. I tako. Taj hod za vođom u zemlji, u kojoj živimo, započeo je možda prije rođenja čovjeka o kome pišem. Moje slovo je namijenjeno Marku Kovačeviću. Kandidatu za budućeg gradonačelnika Nikšića, ispred Koalicije za budućnost ovog uništenog grada!

Nemam ambiciju da se dodvorim. Mare je moj prijatelj, decenijama, cio život. Možda i prije svih postanja. Pričesnik i molitvenik.
Poneko, sa strane pita, ko je taj momak? Trudim se ukratko da ga predstavim. Njega je običnim riječima najlakše predstaviti, istinito i vjerno: mlad, hrabar, obrazovan, Srbin, Svetosavac, mladić sa litija, divan pesnik, progonjen i hapšen, jer je branio svoje, saslušavan (i svaki put je govorio samo istinu). Pojac hora Sveti Novomučenik Stanko iz Nikšića. Grahovljanin. Nikšićanin. Po shvatanju savremene politike – demokrata. Neko će reći nacionalista, da, ali onaj koji voli svoje dok poštuje i štiti sve „tuđe“. Lojalan narodu. Državi. Porodici. Marko, tata jednog Nemanje. Jednostavno, Marko Kovačević je naš čovjek. Da, naš čovjek za gradonačelnika Nikšića. Onaj koji zna da narodu treba dati hljeba i poštovanja, sigurnosti i blagostanja, a da se od naroda uzima samo znanje, pošteni rad i čovječnost.

Poneko, sa strane pita, ko je taj momak? Trudim se ukratko da ga predstavim. Njega je običnim riječima najlakše predstaviti, istinito i vjerno: mlad, hrabar, obrazovan, Srbin, Svetosavac, mladić sa litija, divan pesnik, progonjen i hapšen, jer je branio svoje, saslušavan (i svaki put je govorio samo istinu). Pojac hora Sveti Novomučenik Stanko iz Nikšića. Grahovljanin. Nikšićanin.

 

Neću pretjerati ako kažem da je Marko iskoračio iz Primjera čojstva i junaštva Marka Miljanova, i obreo se kod nas. Neću pretjerati ni ako kažem da se njegov glas čuje u gotovo svakom Kolu Njegoševog Gorskog vijenca. To je prirodno, jer su Petrovići naši preci. Već pomenuh da je Svetosavac i još za kraj da dodam, sa Kosovskim zavjetom na u srcu i na usnama.

Srećno, Mare!

4 Comments
  1. Ivi komentariše

    I ova otišla iz Prave. Šaltamo se Šaltamo.

    1. LipaLipa komentariše

      … milice, milo ime, zaprosi ga ! …sve je to ok, pjesnik, hrabar, bar za tebe, … nama (NK) reba neko od iskustva, referenci bre !, … potonuo grad, sve od privrede unisteno, … kako mogao prihvatiti kandindaturu, … bilo koju referencu, da ima, makar da pocne „lijeciti“ grad, … ozbiljno, zaprosi ga, Milice, neku korist da napravi, … nije malo, usreciti jednu zenu, … to je sve, jedan novi svet, … aj’ zdavo, …

  2. GRAOVLJANIN komentariše

    Sva pofrška mom Grahovljaninu upućena iz glavnom grada nemada nam zajedničke države. Do pobjede!

  3. Goran komentariše

    Milice svaka cast, tacno u centar.

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.