Piše: Prof. dr Vladimir Božović
Apsurd, kao glavni sastojak društvene stvarnosti u Crnoj Gori, baš se razigrao u sudskom postupku popularno nazvanim ”državni udar”. Nismo zatečeni, očekivali smo. Nije prvi put da smo bespomoćni pred vulgarnom silom i zaglušujućim besmislom. Međutim, u ovom slučaju je sve bilo mnogo oporije. Valjda zbog prenosa uživo – opipljivije. Postoji jedan aspekt postupka kojim će se istoričari posebno baviti. Naime, u njemu su ”državnim pečatom” raznorazni apsurdi ozvaničeni kao ”sudske istine”, a time direktno srušeni neki osnovni zakoni fizike. Ne, nije nategnuta parodija.
Nije ni mnogostradalna fizika ostala sama na stratištu Višeg suda. Grdno je poginula i logika, a potom i pravo. O istini ili (ne daj Bože) pravdi da ne govorimo.
Krivično-pravna odgovornost konkretnih osoba u izmišljenim događajima. Najprije, predstavljen je skup “terorista” koji su došli da se “na šake” obračunaju sa specijalnim jedinicima policije. O količni besmisla u tom iskazu je suvišno trošiti riječi. Međutim, ovdje se zašlo sa onu stranu Alisinog ogledala. Prihvaćena je krivično-pravna odgovornost konkretnih, realnih lica u potpuno izmišljenom događaju! Na nekom skupu koji se nije desio, a nije ni mogao jer ga niko nije ni planirao.
Razbijanje strukture prostor-vrijeme. Prethodno opisane ”teroriste na šake” je bez neposrednog kontakta, mentalnom indukcijom, odnosno telepatijom predvodio izvjesni vojvoda Paja, runjavi zavjetnik Mojkovačke bitke. Ne, to nije naslovnica ”Trećeg oka”, već dio spisa predmeta ”državni udar”. I to je samo djelić metafizike u ovom postupku. Inače, dovoljno je ponoviti par puta u sebi ”vojvoda Paja” i shvatiti o kakvoj jeftinoj policijskoj montaži se radi, posve izuzimajući ostale pripadajuće činjenice. E sad, taj i takav, opskurni vojvoda Paja je prosto smrvio naše smrtničke predstave o strukturi prostor-vrijeme. Jadni mi. Naime, u pečatiranoj ”sudskoj istini”, vojvoda Paja je boravio na više različitih mjesta u istom trenutku. Kadar stići i uteći i na više mjesta postojati. Zbog tih kvantnih karakteristika vojvode Paje, vispreni gazda jedne mitrovačke kafane, bivši student fizike, ga odnedavno zove – Šredingerov mačak. Naravno, šala je u pitanju, niko mu se više ne obraća. Nakon obavljenog ”posla” u Crnoj Gori, uglavnom kunja sam pored poluprazne gajbe piva.
GST je od “mojkovačkog zavjetnika” navodno zahtijevao da ilegalno (podvući crvenom) kupi oružje, a potom da ga odmah uništi. Zaboga, kamo plovi ovakva glupost? Pošto super-anti-heroj Paja nije stigao da fotografiše navodno kupljeno oružje prije nego što ga je uništio (zapalio na dnu jezera?), onda ga je policija, za tu potrebu, sama “pronašla”. I to u kući podgoričkog načelnika kriminalistike! Zaista, napravili su i fotoelaborat sa sve strelicama koje ukazuju gdje je policija sama od sebe sakrila oružje.
Eto, izgleda da se sinovac Zorana Lazovića (prvo lice privatne službe Mila Đukanovića), koji je uzeo oružje na revers iz policijskih magacina, igrao toplo-hladno sa Specijalnim policijskim timom. I njihovim fotografom. Upravo taj fotoleborat, koji je aljkavošću režisera ”državnog udara” dospio u sudski spis je vjerovatno ključni dokaz cijele montaže. Da je bilo kako su bili planirali, general Dikić bi kritične noći upao u zamku, ušao u kuću u koju ga je vojvoda Paja mamio ”na po jednu”, potom bio uhapšen pred kamerama. U tom slučaju, reversi o policijskom oružju bi nestali. Oružje bi zaista bilo ”pronađeno” i slučaj slavodobitno okončan. Međutim, izjalovilo im se.
Vrijeme nije linearno usmjereno. Glavni specijalni, Katnić, je u saopštenju SDT-a, nakon hapšenja ”terorističke grupe” objavio da je ista formirana početkom oktobra 2016, dok je u TV emisiji ”Načisto” tvrdio da tu grupu aktivno prate od početka septembra. Dakle, srušena je linearnost vremenskog toka, jer GST tvrdi da je moguće pratiti i analizirati događaje koji nisu ni započeli u vremenu. I posledično biti osuđen za iste. Ovo itekako ima veze agentom prvokatorom – Šredingerovim mačkom, ali i paranormalnim moćima GST-a.
Zakon o uvećanju energije i održanju materije. Vještačenje izvjesnog ”eksperta” Boljevića je bilo nepodnošljivi predmet naše pažnje. Gnusoba, rekao bi narod. Ipak, u moru apsurdnih detalja, jedan ide u prilogu naslova ove priče. Naime, ”nije bilo predmet njegove pažnje” da je popunjenost baterije na oduzetim telefonima rasla protokom vremena, a da prethodno nisu priključivani na izvor električne energije. Dakle, imamo opovrgnuti Zakon o održanju energije. Ovo solidarno ”otkriće” Boljevića i Mugoše moglo bi da ima uticaj na energetsku budućnost planete. Ali neće.
Američki narod je ideal slobode i pravde u velikoj mjeri približio stvarnom životu. Temeljni dokument na kom počiva prva moderna demokratija je Američka deklaracije o nezavisnosti. Predstavljajući svoje razloge za odlučnu akciju protiv tiranije engleskog kralja, u deklaraciji se kaže: ”Načinio je sudije zavisnim samo od njegove volje, određujući njihove javne položaje, kao i iznos i isplatu njihovih plata. Stvorio je mnoštvo novih javnih položaja i poslao ovamo gomile službenika da zlostavljaju naš narod i proždiru njegovo bogatstvo.” Nestvarne sličnosti? U Deklaraciji se podcrtava da kada vlada postane prepreka ostvarivanju prava na život i slobodu, neotuđivo je pravo naroda da je promijeni ili ukine, odnosno da ustanovi novu vladu, koja će ”organizovati svoje moći tako da najbolje utiče na narodnu sigurnost i sreću”. Nedostižno u Crnoj Gori, nakon 250 godina, zar ne?
Ovaj postupak je ogolio sramotu i bijedu pravosuđa, otkrio zastrašujuće razmjere zloupotrebe prava i potpuni slom pravde. U tom smislu, u sudnici smo gledali stvarni državni udar. I to onaj koji je raspršio iluzije i poslednjem fanatizovanom braniču slike o ”državnosti”, odnosno ”institucijama sistema”. Bilo je bolno, jednako koliko i tužno pratiti ”neosjetljivost” sudskog vijeća na činjenice, odnosno na istinu. Međutim, upravo je to bio ”eliminacioni uslov” za izbor ”crne trojke” sudskog vijeća. Tragično nepismena i neobrazovana predsjednica vijeća doživljavala je epileptične senzacije na svaku doslednu upotrebu logike u sudnici. I prava naravno.
Iako je bilo nestvarno teško, njenu ulogu su prilično zasjenile “minijature” GST-a. Raskoš karikaturalnosti. Kako je postupak odmicao, radijacija Katnićeve ”istoričnosti” je dramatično rasla. Prvo se inkarnirao u epski lik Toplice Milana. Potom je navukao togu Marka Aurelija. Ubrzo se preobratio u cetinjskog tajnovidca. Pri kraju postupka, u svojevrsnom mesijanskom uzletu, objavio je urbi et orbi da je na krstu zamijenio Hristosa. Vaistinu groteska.
Bespredmetno je, stoga, pitanje – na kojim činjeničnim temeljima će biti postavljena presuda? Ne postoji nikakav činjenični osnov presude. Ona je napisana, hvala Vladi Crne Gore, odnosno resornom ministru, po kroju potrebe, odnosno cilja zbog kog je postupak vođen – osuditi osuditi političke lidere srpskog naroda u Crnoj Gori. Dodatno, zbog ”međunarodnih” propagandnih i političkih efekata, dobro će doći i ”državni pečat” na ”miješanje Rusije u izborni postupak”. I u toj jednostavnoj formuli se nalazi sve što je uticalo na karakter ovog grotesknog, farsičnog i apsurdnog postupka, kao i na njegov ishod. Osuđeni u ovom postupku su se već izborili za svoju slobodu. Hrabro! Mi, robovi tiranije, nismo.