Boško Vukićević za „BORBU“: Iznevjerena očekivanja

Autorski tekst za „BORBU“ analitičara Boška Vukićevića

Slobodni ljudi, koji su na izborima srušili diktaturu Mila Đukanovića, proteklu Novu godinu su dočekivali u lijepom raspoloženju, ispunjeni nadom o boljem životu nakon svrgavanja višedecenijske tiranije. Danas ti isti građani, najvećim dijelom, Novu godinu dočekuju s gorkim ukusom u ustima i iznevjerenim očekivanjima.

Glavni krivac za iznevjerena očekivanja slobodnih ljudi je još uvijek aktuelni predsjednik Vlade, Zdravko Krivokapić, koji je spletom okolnosti izabran da bude osoba koje će naše društvo povesti ka ljepšoj budućnosti.

Gorak ukus u ustima građana tek će donekle ublažiti skupštinsko usvajanje budžeta, koje predviđa prizemno populističke mjere povećanja plata, koje nijesu bazirane na snazi realne ekonomije, već su osmišljene s ciljem opstanka neuspješne Vlade i formiranja nove Krivokapićeve političke partije.

U čemu se, prije svega, sastoje iznevjerena očekivanja osoba koje su glasale za pobjedničku listu na čijem je čelu bio Krivokapić, ali i za ostale liste koje su bile dio istorijske pobjede nad autokratijom?

Ako uzmemo u obzir segment spoljne politike, možemo zaključiti da su rezultati nove izvršne vlasti porazni. U tom domenu, nova vlast je čak izašla iz okvira sporazuma tri koalicije, u smislu nedostojnog dodvoravanja zapadnom faktoru. Učinjene su i stvari koje od strane Zapada nijesu ni formalno tražene, kao što je produžavanje sankcija prema Ruskoj Federaciji, koje su nanijele nemjerljivu štetu domaćoj ekonomiji, prvenstveno turističkom sektoru. Odustalo se od regionalnog plana integracija, što je već dovelo do brojnih negativnih posljedica za crnogorsku privredu.

Osim toga, premijer se javno hvali izmišljenim porastom podrške građanstva članstvu u NATO-u, previđajući činjenicu da nije izabran na krilima „NATO-entuzijazma“. Uopšte uzevši, takve politike će doprinijeti da se i u procesu evropskih integracija naša država vremenom nađe na začelju kolone, jer niko ne cijeni, pa ni evropski zvaničnici, činioce koji su pretjerano poltronski nastrojeni i koji ni u jednoj prilici nijesu kadra da pokažu, štiteći interese sopstvenih građana, čvrst stav i karakter.

Na unutrašnjem planu, politike premijera Krivokapića su bile još gore i one najvećim dijelom predstavljaju obesmišljavanje volje građana koji su pobijedili na izborima. Temeljni ugovor sa SPC još uvijek nije potpisan, popis stanovništva je odložen, strane investicije su bile skoro pa nepostojeće, a u procesu demontaže nakaradnog sistema postignuti su više nego skromni rezultati. Preko načelno pravednog principa, da ne treba biti revanšizma, došlo se do toga da neka od ključnih mjesta u državi zauzimaju kadrovi bivšeg diktatorskog režima, u odsustvu bilo kojih smislenih kriterijuma, prije svega onih meritokratskih.

Naravno, u opisanoj situaciji nijesu bez odgovornosti ni preostale grane vlasti, pa ni partijske organizacije, ali se za trenutno stanje mora odrediti adresa koja snosi najveću krivicu, a to je zasigurno premijer Krivokapić. Okolnost koja možda i najbolje opisuje gubitak podrške i povjerenja koje je predsjednik Vlade svojom aktivnošću pridobio i zaslužio, jeste činjenica da na posljednjem premijerskom satu nijedan poslanički klub nije želio da mu uputi bilo kakvo pitanje. Njega više niko ne želi bilo šta da pita.

Kako bi aktuelna politička kriza mogla biti što prije i uspješnije riješena, najveći dio crnogorske javnosti od Krivokapića očekuje da povuče odgovarajući potez. On mora podnijeti ostavku. Ukoliko ne pokaže to zrno odgovornosti, do te ostavke će se doći na druge načine, jer naši građani više nemaju vremena za čekanje. Jedna protraćena godina je više nego dovoljna. Naš narod zaslužuje da okusi dugo očekivanu slobodu i blagostanje.“