Bojović: Da budemo postojani kao Garač, kao Lovćen, kao Njegoš!

Povodom Njegoševih dana, poslanik DNP-a Dragan Bojović, održao je juče u Danilovgradu govor kojim je otvorio izložbu.

„Čast mi je i zadovoljstvo što danas stojim pred Vama na otvaranju ove divne izložbe posvećene jednom od najsnažnijih stubova naše duhovnosti, kulture i identiteta – Petru II Petroviću NJegošu“, poručio je Bojović.

„Želim posebno da pozdravim ideju Umjetničke kolonije i Ministarstva kulture Crne Gore da organizuju jednu ovakvu izložbu, koja okuplja mlade stvaraoce i povezuje nas sa našim najvažnijim kulturnim nasljeđem. Danas, kroz radove učenika Srednje umjetničke škole „Petar Lubarda“ sa Cetinja i Gimnazije „Petar I Petrović NJegoš“ iz Danilovgrada, svjedočimo ne samo umjetničkom stvaralaštvu, već i jednom dubljem dijalogu – dijalogu mladosti sa nasljeđem“, dodao je on.

Njegoš je, kako je poručio, bio i ostao više od vladara, više od pjesnika i filozofa. On je simbol istine, borbe, uzdizanja duha, neprekidnog traganja za smislom i pravdom. NJegova riječ je onaj krajeugaoni kamen na kojem se grade misao i dostojanstvo jednog naroda. Luča Mikrokozma, Gorski vijenac i sva djela iz njegovog opusa nisu samo vrijedne knjige, već hramovi jezika, ogledala čovjekove unutrašnje borbe, ali i uzdizanja ka svjetlosti. A da bi se takva lučezarna veličina razumjela, nije dovoljna samo riječ – potrebna je i slika, osjećaj, doživljaj.

Poručio je da je upravo to ono što su ovi mladi umjetnici danas učinili. Oni nijesu samo prikazali NJegoša – oni su ga osjetili. Kako bi rekao Šeling, „uosjećavanje“ (einfühlung) nije samo čitanje, slušanje ili gledanje umjetničkog djela, već ulazak u njegov dah i ritam; to je trenutak kada se naše emocije stope sa njegovom unutrašnjom snagom i kada djelo počinje da govori našim glasom.

Kako dodaje, ova izložba nije puki prikaz likovnih radova. Ona je most između vremenâ, idealâ i stvaralaštva. Ovdje se, u imenu ove izložbe i kroz imena škola koje u njoj učestvuju, spajaju ne samo Danilovgrad i Cetinje, već i tri velika Petra naše istorije i kulture: Petar I, Petar II i Petar Lubarda. I upravo ta tri velika izvora danas se prelivaju u mladost – u ove radove koji pred nama stoje.

„Oni nijesu samo slike na platnu; oni su znakovi duhovnog buđenja, tragovi onog istog unutrašnjeg ognja koji je oblikovao i naše svece, i naše pjesnike, i naše slikare. Ovi radovi su dokaz da NJegoš i dalje živi u nama, da njegovo djelo i dalje govori i nadahnjuje“, dodao je Bojović.

Navodi da je upravo zato važno naglasiti značaj odluke da se datum rođenja Petra II Petrovića NJegoša proglasi državnim praznikom kulture. Ovakve manifestacije to potvrđuju. One nas podsjećaju da NJegoš ne smije biti zapostavljen, niti pogrešno tumačen. Jer NJegoš je genije, poput Homera i Šekspira — iz njega ne govori samo pjesnik, već duh jednog naroda: on svjedoči o svim našim traganjima, borbama, našim posrtanjima i usponima.

Za nejga lično, kako dodaje, ovaj događaj ima i poseban značaj. I sam sam učio u školi „Petar I Petrović NJegoš“ u Danilovgradu. Nosim je, kao i mnogi od vas, ne samo kao naslov na školskom svjedočanstvu, nego kao dio identiteta, dio formiranja, važan dio puta koji docnije vodi kroz život. Zato mi je posebno drago vidjeti da se duh naše škole i, naravno, duh poznate cetinjske likovnosti danas prepoznaju i u radu ovih mladih stvaralaca, u njihovoj istrajnosti, hrabrosti i potrebi da kroz umjetnost govore o onome što nadilazi vrijeme.

„Dragi učenici, vi pokazujete da tradicija nije teret, već korijen. A korijen nije ono što nas vezuje za zemlju, nego ono što nam daje snagu da rastemo i uzrastemo. Da budemo postojani. I veliki: kao hrastovi. Kao Garač. Kao Lovćen. Kao NJegoš“, naglasio je Bojović.

Na kraju je dodao: „Dame i gospodo, dozvolite mi da završim riječima koje svi dobro poznajemo: „Neka bude što biti ne može.““

„Danas vidimo da je moguće ono što nam se do nedavno činilo nemogućim. Da nasljeđe može vaskrsavati u rukama mladost“, dodao je on.

„Da se veličina riječi može izraziti bojom, linijom, formom. Da se Njegoš može živjeti, a ne samo čitati“, zaključio je u obraćanju.