Piše: Momo Joksimović
Baka je majka naših roditelja i važna ličnost u porodičnom životu koja pruža brigu, ljubav i podršku.
Baka je žena koja nosi godine kao dragocjeno znanje, čije su ruke prve koje su naučile porodicu nježnosti, a riječi posljednje koje su čuvale dom od zaborava. Ona je most između prošlosti i današnjeg dana.
U svakoj kulturi i vremenu, baka je bila više od člana porodice. Ona je čuvar porodičnih vrijednosti, tradicije i emocionalne topline. Pod pojmom babe ili bake podrazumijeva se majka jednog od roditelja, dakle osoba koja pripada trećoj generaciji u porodičnom nizu. Njena uloga nije samo biološka – ona je simbol mudrosti, iskustva, strpljenja i bezuslovne ljubavi.
Baka ima važnu ulogu u očuvanju porodične povezanosti. Ona je često posrednik između generacija – prenosi iskustva i znanja na unuke, ali i smiruje odnose između roditelja i djece.
U tradicionalnim društvima, baka je imala aktivnu ulogu u vaspitavanju djece, u kućnim poslovima, kao i u njegovanju običaja, jezika i vjere. Njena riječ je imala težinu, jer je predstavljala životno iskustvo i moralni autoritet.
Baka u tradicionalnoj porodici ima veoma važnu ulogu u donošenju odluka. Njena riječ se često poštuje jer se zasniva na iskustvu i životnoj mudrosti. Iako možda nije uvijek ta koja formalno odlučuje, ona je savjetnik i moralni oslonac. Njeni savjeti su često ključni pri izborima koji se tiču porodice – od vaspitanja djece, odnosa u kući, do važnih životnih odluka kao što su brak, školovanje ili zajednički život.
Baka ima poseban odnos sa unucima – on je pun ljubavi, razumijevanja i strpljenja. Dok su roditelji često zauzeti poslom i brigom, baka ima vrijeme i volju da sluša, da uči i da prenosi. Njena ljubav je bezuslovna, a njeno prisustvo u životu djeteta ostavlja dubok trag.
Ona unuke uči da budu dobri, poštuju starije i ne zaborave svoje korijene. Kroz priče, pjesme i savjete, baka oblikuje njihov karakter i identitet.
U tradicionalnoj porodici, najviše su baku slušali žene i djeca, jer ona je imala iskustvo u domaćinstvu, vaspitanju i životnim situacijama. Njena riječ se slušala sa poštovanjem, ne iz straha, već iz ljubavi i uvažavanja.
Muškarci su takođe poštovali njeno mišljenje, naročito u pitanjima porodičnog mira, zdravlja ili vaspitanja unuka. Unuci su je najviše slušali jer je pružala pažnju, pričala zanimljive priče i uvijek imala razumijevanja i toplu riječ.
Baka je čuvar tradicionalnih znanja i vještina. Njena hrana, kao što su cicvara, pite, jela ispod sača, nije samo obrok, već dio kulture i porodičnog identiteta. Kad baka napravi cicvaru ili pitu, isplete čarape, rukavice, to nije samo hrana ili stvar – to je znak ljubavi i veze između generacija.
Njene ruke, koje su tkale, prele, pekle i čuvale, simbol su truda, postojanosti i ženske snage.
Na prelima i tkanju, bake su razmjenjivale iskustva, pjevale i prenosile priče koje su čuvale narodnu tradiciju.
Tako se preko bake čuvala kultura, jezik i narodna duša. Njeno znanje je nepisana knjiga koja se prenosi s koljena na koljeno.
Baka u porodici simbolizuje kontinuitet života i pripadnost.
Ona je živa veza sa precima, a njena ljubav i prisustvo ulijevaju sigurnost mlađim generacijama. U mnogim kulturama, baka predstavlja „srce doma“ – ona okuplja porodicu, čuva sjećanja i njeguje osjećaj identiteta.
Sa psihološke strane, baka ima važnu ulogu u emocionalnom razvoju djece. Njena bezuslovna ljubav i podrška djeluju simbolizujuće i umirujuće.
Djeca koja odrastaju uz baku često pokazuju veću empatiju, sigurnost i povjerenje. Za starije osobe, uloga bake može biti izvor smisla i zadovoljstva – ona kroz unuke nastavlja svoje životno nasljeđe.
Sociološki gledano, baka je nosilac tradicije i običaja. Ona odražava porodičnu strukturu i ima društvenu funkciju brige, podrške i solidarnosti.
U savremenom društvu, uloga bake se mijenja – mnoge bake danas rade, žive odvojeno ili putuju, ali i dalje ostaju važna veza u porodičnoj mreži. In kriznim situacijama, kao što su razvodi ili ekonomske teškoće, baka često postaje oslonac i sigurnost.
Kroz istoriju, babe su bile čuvari narodnog znanja i mudrosti – bilje, ljekovite trave, narodna medicina i usmena predanja često su se prenosila preko bake.
U tradicionalnim zajednicama na Balkanu, baka je imala veliku ulogu i ugled: njen savjet se poštovao, a njena riječ često bila presudna u porodičnim odlukama.
Iz filozofske perspektive, baka simbolizuje prolaznost vremena i trajnost ljudskog duha. Ona spaja prošlost i sadašnjost, predstavlja mudrost života i prihvatanje prirodnog ciklusa rađanja, zrelosti i starosti. Baka svoju ljubav daje bez uslova, što predstavlja najviši oblik etičkog odnosa.
U književnosti, baka je često predstavljena kao lik dobrote, topline i žrtve. Primjeri su brojni – u srpskoj književnosti, u pripovjetkama Bore Stankovića ili pripovijeci „Baba“ Jakova Ignjatovića, baka je simbol porodičnog morala i snage. U dječijoj književnosti, ona je zaštitnik i prijatelj.
Čak i u bajkama, lik stare žene ima dvostruko značenje – kao dobra baka ili kao vještica, što simbolizuje dvostrukost ljudske prirode i strah od starenja.
Baka je više od porodične uloge – ona je simbol ljubavi, mudrosti i trajnosti. U svakom vremenu i narodu, njeno prisustvo u porodici predstavlja oslonac, stabilnost i vezu sa korijenima.
Promjene u društvu mogu mijenjati njenu spoljašnju ulogu, ali suština ostaje ista: baka je čuvar porodične duše i živi podsjetnik da bez prošlosti nema budućnosti.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nijesu nužno stavovi redakcije Borbe)
