Juče su građani Crne Gore svjedočili još jednom u nizu dojava o bombama koje su sve učestalije i učestalije. Iako su se ove dojave prethodnih puta ispostavljale kao lažne, ipak su građani Crne Gore i više nego zabrinuti konstantnom pojavom društvenih anomalija koje ovih dana doživljavamo.
Dječak koji je vikao vuk
Antički grčki pisac Ezop poznat je po basnama koje na kraju imaju zanimljivu moralnu pouku. Tako je i u kratkoj basni „Dječak koji je vikao vuk“, koja govori o dječaku koji je lažno upozoravao da će vuk pojesti ovce i tako izgubio povjerenje seljaka. Ipak, kad se ispostavilo da je vuk na kraju i došao, dječaku niko više nije vjerovao i stado je nastradalo.
Naravno, ovo je priča iz koje svako može izvući moralnu pouku da ne treba lagati, ali da li se ovo eventualno može ispostaviti kao način djelovanja kriminalnih grupa koje ovakve dojave i šalju u cilju destabilizacije? Ukoliko bi narod Crne Gore hipotetički postao isti kao i seljaci u ovoj priči, i kad bi postali potpuno ravnodušni prema lažnim dojavama o bombama, biće nespremni ukoliko se jedna od ovih dojava ispostavi kao tačna. Biće nespremni za katastrofu. Fakat je da ove poruke i dojave destabilizuju Crnu Goru. Prijetiti raznošenjem škola zbog navodne osvete kakva je danas osvanula u medijima predstavlja veliki razlog za brigu, dok je narod postao itekako ravnodušan na ove i slične slučajeve, unaprijed misleći da su lažne.

Svakako, dojave se na kraju i ispostave kao lažne, ali ko može garantovati građanima Crne Gore da na sceni nije isti slučaj kao sa dječakom koji je vikao vuk? Na kraju krajeva, u ovom slučaju, vuk i dječak mogu „raditi“ zajedno, a to zasigurno ne predstavlja povoljnu okolnost po građane Crne Gore. Najlakše je nekoga ostaviti ravnodušnim nakon nekoliko lažnih dojava i pripremiti teren za jednu dojavu koja to neće biti…

Nek je stave tebi i Raičević, vi ste na redu, mrš!