Juče se obliježavao Međunarodni praznik rada, koji se ceremonijalno slavi kao opšta solidarnost radništva i obilježavaje sjećanja na dostignuća radničkog pokreta, odnosno žrtve koje su pripadnici radničkog pokreta podnijeli kako bi se izborili za veća radna prava.
Najveću žrtvu u Crnoj Gori su upravo podnijeli radnici i radnička klasa. U Crnoj Gori radnička klasa ne postoji, uništena je do temelja, iz koje teško da će uspjeti bilo šta da se izgradi u skorije vrijeme, makar dok se Demokratska partija socijalista koja ih je izbrisala, pita i jedan odsto.
DPS elita devastirala je crnogorsku privredu. Zatvorila fabrike, izbrisala radnu snagu koja je morala koru hleba da traži u inostranstvu, dok su se elitisti gostili o državnom trošku i na račun svih građana ove napaćene i do srži uništene Crne Gore.
Fabrike koje su bile pogon Crne Gore su uniptene i pogašene. Neke od tih fabrika su: Fabrika celuloze Berane, Fabrika kože “Polimka”, Fabrika za proizvodnju guma “Guminig”, Fabrika obuće “Lenka”, Vojna fabrika “Prva petoljetka”, Vunarski kombinat VUNKO, “Gornji Ibar” Rožaje, “Velimir Jakić” Pljevlja, , “Titex” – Podgorica, Šavnik, Murino, Gusinje, Fabrika elektroda Plužine, Fabrika “Vukman Krušćić” Mojkovac, Rudnik Brskovo, Željezara Nikšić, Fabrika alu-čeličnih užadi Kolašin, Autoprevozno Nikšić, Obod Cetinje, Košuta Cetinje, Solana “Bajo Sekulić” Ulcinj, Prvoborac Herceg Novi, Mljekara Podgorica, “Radoje Dakić” Podgorica, “Marko Radović” Podgorica, “19. decembar” Podgorica, “Gorica” Podgorica i još desetine drugih koje su davale život Crnoj Gori su zaslugom nekolicine ljudi ugašene, čime su doveli Crnu Goru na rub siromaštva.
Pogašene fabrike i uništena privreda, uz pomoć DPS-a, iznjedrila je mnoge biznismene koji su iskoristili priliku i zaradili milione kojima su održavali DPS u životu sve ove godine, a ta praksa postoji i dan danas, gdje za svake izbore doniraju novac toj partiji.
Na mjestima nekadašnjih fabrika „niču“ zgrade DPS biznismena i investitora, pod patronatom vrhovnog šefa Mila Đukanovića, gdje zarađuju veliki novac.
Ostaje nada da će novi pravosudni sistem istražiti svako nepočinstvo koje je dovelo Crnu Goru na rub ekonomske egzistencije, ali i dalje ostaje gorak ukus u ustima svim onima koji su izgubili radno mjesto, sreću, familija, a na kraju krajeva život zbog pohlepe nekoliko ljudi, koji su bezosjećajno i bezmučno namučili svoj narod.
