Nakon 82 dana rata u Ukrajini pregovori gotovo da se nisu pomjerili sa mrtve tačke, a argumentacija koja se koristi gotovo pa se nije ni promijenila. Kao glavna argumentacija zapadne politike pominje se poštovanje teritorijalnog integriteta Ukrajine koji je nastao nakon što je predsjednik Rusije Vladimir Putin priznao nezavisnost Donjecke narodne republike (DNR) i Luganske narodne republike (LNR). Ipak, kao kontra argumentacija se koristi upravo balkanska politika, konkretno pitanje Kosova kada su sve velike zapadne sile priznale tzv. državu, dok su upravo Rusija i Kina udarile embargo na priznanje nezavisnosti srpske pokrajine i stopirale njeno članstvo u Ujedinjenim nacijama.

„Ne dam teritorijalni integritet Srbije ni po koju cenu. Tačka. Pridržavaću se stavova zemalja G7, koje su istakle da neće dopustiti narušavanje teritorijalnog integriteta Ukrajine ni po koju cenu. Nikada neću priznati jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova. Eto, uzeo sam evroatlantske principe i sada se držim njih kao „pijan plota“. I sve to u skladu sa poretkom UN, koji tako zdušno podržavaju po pitanju Ukrajine.“, kazao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Srbija žrtva i ovog rata

Indikativno je da će se u jednom momentu tokom ukrajinske krize pokrenuti i pitanje legitimnosti ili državnosti tzv. države Kosovo. Ukoliko se upravo ono koristi kao jedna od glavnih argumentacija, i to ni manje ni više nego u jednom od sukoba koji može eskalirati i prebaciti se na svjetski kalibar, onda stanovnici Balkana itekako imaju razloga da budu zabrinuti. U ovom trenutku su, recimo, jedino Hrvatska, Albanija i Bugarska donekle stabilne i ne bi bile pogođene eventualnom krizom, dok se nestabilnost država ogleda u Bosni i Hercegovini, Srbiji, kada pitanje Kosova dođe na dnevni red, ali i Crnoj Gori, jedinoj nestabilnoj NATO državi na svijetu.

Ipak, fakat je da će se srpsko pitanje pokrenuti ne samo zbog rata u Ukrajini, već i zbog želja i istoka i zapada da se ovo pitanje riješi. Interes obije strane je bio takav da se pitanje Kosova riješi mirnim putem i pored konstantnih napada albanskog  stanovništva na lokalne Srbe u enklavama. A koliko je samo Kosovo predstavlja problem leži i u nekoliko činjenica.

Prva je da je upravo Istočni blok zemalja bio taj koji je stopirao članstvo Kosova u Ujedinjenim nacijama, dok sve svjetske zemlje prihvataju kosovsku nezavisnost, jasno gazeći sve principe međunarodnog prava, koje danas zdušno poštuju po pitanju Ukrajine. Nezavisnost Donjecka i Luganska jeste bio jednostrano predložen i usvojen od strane Vladimira Putina, ali to je gotovo istovjetno kao i zapadno priznanje Kosova, ukoliko ne želimo da se vodimo duplim aršinima. Nakon ovoga, iako je Zapad prvi započeo sa ovom praksom, a Rusija danas nastavila, pitanje je da li uopšte nakon svega ovoga postoji međunarodno pravo. Odgovor je ne. Kao i međunarodno bezbjednosna politika, ekonomska politika i sve što je definisalo globaslističke sisteme vladavina i principe pretvaranja svijeta u malo selo.

Balkan u zapadnoj sferi uticaja – Oni će se pitati za Kosovo a ne Rusija

Fakat je da nakon ukrajinske ratne krize ništa više neće biti isto. Iako je tek 80ti dan analitičari procjenjuju da će ova kriza ostaviti veliki uticaj na svijet. Svakako, postoji promil šanse da nakon što se kriza okonča, sa bilo kojim rezultatom, Rusija ponovo otvori pregovore sa Zapadom. Ipak, naglašavamo promil. Svjesni smo dakle da se to neće desiti, već da su sve šanse da će se nakon ovoga kreirati dva svjetska bloka, tzv. Zapad i zemlje Bricsa koje će biti konkurenti jedan drugom bloku. Svakako, ovo važi ukoliko ne dođe do nekog većeg svjetskog sukoba, a svi su izgledi da to nije želja niti jedne niti druge strane.

Ipak, ukoliko se ovi blokovi formiraju, gotovo je sigurno da će Balkan potpasti pod Zapadnu sferu uticaja, a samim tim će oni intenzivirati svoj rad na pitanju srpskog priznanja Kosova i Metohije kao nezavisne države. Zvanični Beograd je ovo već dugi niz godina vješto izbjegavao i uspjevao da pronađe načine da se ovome suprotstavi, ipak, pitanje je kako će se stvari odvijati kad ovi blokovi faktički budu formirani za nekoliko godina.

Rješenje Open Balkan?

Pitanje Otvorenog Balkana se sve više i više aktuelizuje u zemljama bivše Jugoslavije ali i susjedne Albanije, a predstavlja se kao rješenje koje će na Balkanu stvoriti mir čak i kad je svijet nadomak sukoba, a potencijalno može riješiti i pitanje Kosova. Ukoliko je problem oko razgraničavanja, zašto samo ne izbrisati granice i stvoriti slobodan protok roba, kapitala i ljudi? Istina, na početku može i biti otežano, ali sve u svemu, ukoliko su Srbija i Albanija te koje su u načelu dogovorile ovaj koncept, zašto ga i ostale zemlje koje su u ovom momentu van eurozone ne bi prihvatile radi ubrzavanja integracija u EU, na čemu svaka od ovih zemalja insistira?

 

Tagovi