Poslije druge uzastopne pobjede u Ligi nacija u taboru fudbalske reprezentacije Srbije vlada fenomenalna atmosfera. Selektora Dragana Stojkovića može da raduje način na koji se Dušan Tadić i drugovi ophode prema obavezama u nacionalnom dresu. Bez obzira na umor poslije neporne sezone u svojim klubovima i činjenice da nikada u karijeri nisu bili u prilici da uoči godišnjih odmora moraju da odigraju čak četiri utakmice u samo desetak dana, ne kriju zadovoljstvo što su ponovo na okupu i što imaju priliku da brane boje Srbije u jednom jakom takmičenju. Svakom treningu i svakoj utakmici pristupaju maksimalno profesionalno, bodre se međusobno i bukvalno ginu jedan za drugoga na terenu. To je ono što i publika može da primijeti tokom televizijskog prenosa utakmice, ali ono što se ne vidi još je ljepše i uliva vjeru da je ova generacija spremna za velika djela. Momci dišu kao jedan, svaki slobodan trenutak koriste da budu zajedno i da ga provedu u lijepom i vedrom raspoloženju.
Ništa im ne pada teško, iako je ovo period godine kada su navikli da budu sa svojim porodicama u letnjim odmaralištima i da pune baterije za novu sezonu. Nijedan izraz nezadovoljstva, nijedna ishitrena rekacija, prijeki pogled ili nervozno odmahivanje rukom. Apsolutno ništa od toga. Samo osmjesi i pjesma. I naravno, omiljena društvena igra Mafija koja je postala zaštitni znak jedinstva, sloge i zajedničkog duha u fudbalskoj reprezentaciji Srbije.
Na redu je Slovenija.
Moralo je mnogo vode da protekne Murom i Dunavom da se međusobni okršaj Slovenije i Srbije završi pobjedom jedne reprezentacije. Kao da je remi u onoj spektakularnoj utakmici na startu Evropskog prvenstva 2000. godine najavio seriju neriješenih rezultata koja je trajala sve do 11. oktobra 2011. godine i čuvenog gola koji je Dario Vršič dao Bojanu Jorgačeviću sa pola terena na stadionu „Ljudski vrt” u Mariboru.
„Utakmica u Šarlroi jedna je od najluđih svih vremena na završnim turnirima Evropskog prvenstva“ – prisjeća se tadašnji „džoker” Jugoslavije a sada pomoćni trener Srbije Ljubinko Drulović drame: „Miha je isključen kod rezultata 0:3 i u nama je u tom trenutku proradio inat. To su momenti u karijeri koje nije lako opisati riječima. Jednostavno, izvukli smo iz sebe duple kapacitete i stigli do izjednačenja. Savo (Milošević) je dao prvi, poslije toga pas Peđe Mijatovića i ja dajem drugi. Mislim da su Slovenci tada potonuli psihološki. Dolazi i treći gol. Probio sam po lijevoj strani, asistirao Savi za 3:3 i tada je nastao šou. Jokan je u poslednjem minutu imao šansu i za četvrti. U tome je draž fudbala. Čak i ako ste brojčano slabiji, a timski ujedinjeni, možete mnogo. Da budem još konkretniji, možete svašta“.
Drulovićev kolega iz stručnog štaba A tima Srbije, Goran Đorović, zbog povrede je morao da propusti prvu utakmicu na Evropskom prvenstvu u Belgiji i Holandiji.
„Bio sam rovit, propustio sam i veći deo priprema u Aziji. Boškov je donio odluku da se ne izlažem riziku na startu šampionata. Pokazalo se da je bio u pravu, jer sam protiv Španije obnovio povredu i već poslije desetak minuta napustio igru. Žao mi je zbog svega, to je bila fantastična generacija koja je imala nesreću da igra u najtežem periodu po našu zemlju. Dva puta smo platili ceh u mečevima sa Holandijom. Fudbaler u karijeri mora da bude spreman i za teške udarce“.
Zbog sukoba sa selektorom Boškovom o kome je detaljno pričao u knjizi „PIKSI-SVE ZA DESET“, Dragan Stojković nije počeo meč sa Slovenijom, ali je poslije samo pola sata igre ušao na teren umjesto Dejana Stankovića:
„Slovenci su nas ubili, vodili su u 57. minutu sa 3:0. Klasičan nokdaun. Miha je dobio crveni karton i prijetila nam je katastrofa. Boškov je u jednom trenutku raširio ruke i povikao iz sveg glasa „Ajmo bre plavi, šta vam je”. Uspjeli smo sa deset igrača da postignemo tri gola i malo je falilo da stignemo do potpunog preokreta. Drulović je ušao i odigrao strašnu utakmicu. Juga (Vladimir Jugović) takođe. Totalno smo vaskrsli u drugom poluvremenu. Stručnjaci su tu utakmici proglasili za najbolju na cijelom Evropskom prvenstvu. Zahovič mi je kasnije rekao ‘Majstore, kada si ti ušao mi smo potpuno stali’“ – prisjetio se selektor „orlova” antologijskog meča u Šarlroi.
Igrom sudbine, moralo je da se dogodi da Dragan Stojković sjedne na klupu reprezentacije, pa da Srbija konačno zabilježi prvu pobedu protiv Slovenije. Trijumf na stadionu „Rajko Mitić” od 4:1 bio je djelimični revanš za onaj bolan poraz u poslednjem kolu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini 2012. godine. Između tog loba Vršiča i drame u Šarlroi, sve sami remiji i to identičnim rezultatom (1:1).
Najprije dva u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2002, pa u prijateljskoj utakmici 2004. i u prvoj utakmici kvalifikacija za EURO 2012. U ta četiri susreta strijelci za Jugoslaviju, odnonsu Srbiju bili su Savo Milošević, Predrag Đorđević, Nenad Jestrović i Nikola Žigić.
Slovencima je svakako najdraži pogodak koji je postigao Zlatko Zahovič iz slobodnog udarca u poslednjem minutu utakmice koja je odigrana 28. marta 2001. godine. Bod koji su osvojili na stadionu Bežigrad u Ljubljani imao je ogroman značaj na kraju kvalifikacija i omogućio je „zmajčekima” da prvi put u istoriji zaigraju na završnom turniru Svjetskog prvenstva.
U nedjelju od 20.45 sati, na programu je osmi međusobni duel Srbije i Slovenije, glavni sudija utakmice je Italijan Mauricio Marijani, a na stadionu Stožice u Ljubljani očekuje se ponovo veliki broj srpskih navijača.
(fss)
