Stavovi Đukanovića da je država stariji partner od Crkve i da on treba da pokaže dobru volju i da određuje pravila predstavlja staljinistički i mafijaški pristup Đukanovića u konkretnom poslu potpisivanja Temeljnog ugovora sa Crkvom, kazao je advokat i pravni zastupnik Mitropolije crnogorsko-primorske Dalibor Kavarić.
Njegovu izjavu prenosimo integralno:
Skandalozni i gotovo neopaženi navodi Đukanovića koje je izrekao u svojoj izjavi od 05.07.2022. godine, kada je naveo: „Država je ta koja je stariji partner u ugovornom odnosu sa svakom vjerskom zajednicom i mi bi trebalo da pokažemo dobru volju da potpišemo ugovor, jer mi određujemo pravila. Svako ko želi da radi na ovom prostoru, mora da poštuje ovu državu – to bi trebalo da bude polazna tačka svih koji se bavimo ovom temom“, u stvari predstavljaju ostrašćeni, bogoborački i nedržavnički nastup okoreloga komunističkoga diktatora, i posrnuloga mafijaškoga bossa „Coza Nostre“ i u u stvari predstavljaju primjenu stare mafijaške poslovice: „naša kuća-naša pravila“.
U svom mafijaškom zanosu, kao u staro, srećno vrijeme cigara, nafte i svega i svačega, kada je bio bog, presjednik zaboravlja da u ugovornom pravu država nije nikakvi „stariji partner“ u „ugovornom odnosu sa svakom vjerskom zajednicom“, već samo ravnopravna ugovorna strana i to ne samo zato što je druga ugovorna stana vjerska zajednica koja predstavlja Boga i Crkvu, već zato što je prema principima obligacionoga prava u ugovornom odnosu država samo jedna od dvije ravnopravne strane, jer u tom pravnom poslu država ne nastupa sa pozicije autoriteta javne i državne vlasti već kao ravnopravna ugovorna strana i kao garant prava i obaveza. Šizofreni navodi da je Đukanović taj koji treba da pokaže „dobru volju i da zaključi ugovor sa vjerskom zajednicom, naravno po njegovim pravilima, pokazuju da se Đukanović izdiže ne samo nad državnom i nad vjerskom zajednicom već i nad samim Gospodom, očekujući da se on, poput Boga, nekome smiluje da bi mu izašao u susret da zaključi ugovor, naravno, po njegovim (Milovim) pravilima.
Ovakve izjave neodoljivo podsjećaju i dio su istoga, antihrišćanskoga, traktorskoga i progonitljskoga duha, iskazanog riječima i djelima prije 30.avgusta 2020. godine i samo se nanovo materijalizuje riječima Đukanovića: „Svako ko želi da radi na ovom prostoru mora da poštuje ovu državu“.
Navodi velikoga presjednika i njegova dubokoumna rastočka filozofija mudroga starca „da ne bi trebalo žuriti sa procedurom usvajanja ugovora, jer svaka žurba nosi opasnost od mogućeg tumačenja da se nešto želi prikriti od javnosti“, što prema njegovom sudu, budi neproporcionalno veću sumnju“ kao i da nema razloga da se bilo šta skriva jer je Crna Gora suverena, nezavisna, građanska, evropska, i civilizovana država koja želi da ugovorno uredi svoje odnose sa vjerskom zajednicom i da je logičan interes javnosti za ta pitanja jer su dobila neproporcionalni publicitet u crnogorskoj javnosti tokom prethodnih godina. Zato misli da je jako važno da ne zbrza potpisivanje ugovora, već da pruži priliku svima u Crnoj Gori da kažu šta misle na tu temu“ u stvari je novi pokušaj prevare, razvodnjavanja, odugovlačenja i kompromitovanja pravnoga okvira i odnosa sa Crkvom, jer ta njegova velika državnička mudrost se već očitovala i pokazala u preko 10 godina pregovaranja, nadmudrivanja i odugovlačenja, čiji je cilj bio; ne da uredi odnose sa Crkvom već da ih zakomplikuje, uznemiri i da Crkvu i Svetinje bači na koljena, da ih ponizi, preuknjiži i stavi pod svoju kontrolu i po svojoj mjeri i procjeni.
Nejasno je; ko je predjedniku i do sad branio da evo preko 10 godina od kada se lukavi i fingira pregovore i komunikaciju sa Crkvom, i od kada neiskreno pregovara sa Vladikama; „da uključi te njegove umne ljude i stručnjake, „koji dobro poznaju istorijski kontekst, i one koji poznaju pravo“, visokoumno proiznoseći ovu prizemnu, pročitanu, propalu prevarnu ideju u pokušaju, istaknutu više puta do sada.
Presjednik je u jednome zaista bio iskren, a to je kada ponovo nebrojeno puta huli i kleveta Crkvu a to je da iskreno vjeruje i da iskreno misli kada kaže: „u ovom slučaju imamo namjeru da potpišemo ugovor sa jednim subjektom koji dovodi u pitanje najveće vrijednosti crnogorskoga društva. To ne znači da zbog toga ne bi trebalo potpisati ugovor, već da bi ga trebalo potpisati na način za koji ćemo svi biti sigurni da na optimalan način štiti interese Crne Gore. Na ovaj način Đukanović je u stvari poručio da je Crkva i dalje državni neprijatelj broj jedan i da po njemu Crkva dovodi u pitanje najveće vrijednosti crnogorskoga društva i da bi zato sa Crkvom trebalo potpisati ugovor, ali na način, da se postupa sa posebnim oprezom, i na način na koji će on i njegovi bogoborački prijatelji, svi biti sigurni da će na, po njihovoj procjeni nači „optimalan način“ zaštite Crne Goru od Crkve.
Sto je babi milo to joj se i snilo; kad bi bilo onako kako Đukanović snuje, onda njegova podrška potpisivanju Temeljnog ugovora, ne bi dolazila u pitanje „jer je ona mnogo puta saopštena u javnosti tokom posljednjih par godina“.
Djukanovic je na opisani nacin pokazao elementarno neznanje i nepostovanje Ustava i Zakona drzave jer drzava ne nastupa u ugovoru kao vlast vec kao ravnopravan ugovarac. Time sto on pokusava da namece „pravila“ Crkvi, pokazuje da krsi Ustavni princip o odvojenosti Crkve i Drzave ( clan 14 Ustava) i da ne postuje autonomiju vjerskih zajednica vec da pokusava da on uredjuje vjerske zajednice. Ovo potvrdjuje da nije odustao od ranijeg, naopakog nauma, da on stvara nove vjerske zajednice. Djukanovic potvrdjuje ovim nastupom da je ostao vjeran i uporan u svojoj bezboznoj i anticrkvenoj borbi i zabludi.
