Istorijski revizionizam ili uvod u jednoumlje: Kako CDT sprovodi političku agendu pomirenja formirajući „treći put“ i sankcioniše svakog ko ne misli kao oni

Izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Dragan Koprivica preko svoje zvanične Facebook stranice poslao poruku koja evidentno kontrira demokratskom narativu njegove partije i promoviše odavno zamrlu komunističku ideju. Naravno, kako je opšte poznato, komunističke ideje ne mogu proći ni bez napada na Crkvu, što je bilo i oličenje ideje „Petokrake“.

„Ima nad Crnom Gorom jedna zvijezda, antifašistička i kosmopolitska. Ona je nadživjela i onog, nadživjeće i ovog Joanikija. Nadživjela je i Pavla Đurišića, Krsta Popovića i Osmana Rastodera. Ta zvijezda je neuništiva“, objavio je Koprivica na Facebook profilu CDT-a.

Podsjećanja radi, CDT je organizacija koja je i osnovala platformu Raskrinkavanje.me koja je u više navrata pokušavala da ugasi naš portal.

Istorijski revizionizam ili uvod u jednoumlje

Interesantna je činjenica da se pojedine strukture u crngorskom društvu odavno bave pokušajima da umanje podjele, što svakako treba pozdraviti. Međutim, to ne dolazi od strane onih subjekata koji su predmet podjela već se pokušava nametnuti tzv. „treći put“ koji se promoviše kao jedini ispravan. U prilog tome je i osnovan portal Raskrinkavanje.me, čiji je prvenstven zadatak bio da se bori protiv „fake news-a“ koje su se ticale pandemije korona virusa i raznih, kako su oni naveli, teorija zavjere. Međutim, taj portal danas više djeluje kao „policajac“ svim ostalim portalima, pokušavajući na sebi svojstven način da sprovodi političku agendu kojom smatraju da umanjuju podjele, nesvjesno ipak promovišući svoj politički pravac za koji oni smatraju da je ispravan.

A da li je ispravan je stvar percepcije. Svjedoci smo da se u Crnoj Gori čita ista istorija ali iz različitih uglova, i to ne iz razloga promocije  neke sopstvene političke agende (iako i taj model postoji), već porodične vezanosti od strane konkretne individue za neki od tadašnjih pokreta. Tako u Crnoj Gori žive i potomci i četnika i partizana, bjelaša i zelenaša, ali i onih koji su učestvovali u svim ratovima koji su se dešavali kroz istoriju, od borbi sa Osmanlijama pa na ovamo.

I to dovodi do činjenice da će se istorija uvijek relativizovati dok se jasno ne utvrde činjenice koje su za nju vezane, ali ne na način koja će etiketirati i jedne i druge, a kreirati neki treći put, već takav da se ljudi sa ovih prostora suoče sa činjenicom da nema tog pokreta koji u prošlosti nije počinio nikakva zlodjela, pa ni Koprivičina „neuništiva zvijezda komunizma“.

Joanikije Lipovac ali i Krsto Popović stradali od te „neuništive zvijezde koja sve nadjačava“

Svjedoci smo da je Crna Gora, ali i cijeli Balkan u II svjetskom ratu stradao kako od strane nacističkih i fašističkih okupatora, tako i od strane međusobnih borbi nekoliko potpuno različitih ideoloških pokreta balkanskih naroda

Tako su II svjetski rat pored nacističke Njemačke i fašističke Italije obilježile i međusobne borbe balkanskih naroda, konkretnije ustaškog, četničkog i partizanskog pokreta. Iz tih sukoba preovladao je komunistički ražim na čelu sa Josipom Brozom Titom, koji je kasnije ostao i doživotni predsjednik Jugoslavije. Prećutno se klimalo glavom njemu i njegovom režimu od strane potomaka poraženih pokreta dok danas ipak postoji koliko toliko slobodne riječi, a koju Koprivičin CDT želi da ugasi, dok promoviše komunistički režim.

Tako moramo biti svjedoci da je Joanikije Lipovac, koga je ta crvena zvijezda nadživjela, ubijen od strane te crvene zvijezde. Isto važi i za Krsta Zrnovog Popovića, koji je ubijen od strane Odjeljenja za zaštitu naroda (OZN-e), a kako se navodi po istoriji, Jovo Kapičić je bio čovjek koji je naredio hapšenje Popovića koje se na kraju ispostavilo kao fatalno po njega.

Dakle i jedan i drugi se etiketiraju kao saradnici okupatora, kako sa koje strane, a ipak postoje ljudi koji njeguju lik i djelo i jednog i drugog. Isto kao što postoje ljudi, svjesni smo koji njeguju lik i djelo komunističkih vlasti. Ipak, i dalje stoji činjenica da se pristupa selektivno u „gašenju“ pojedinih retorika a promoviše se sopstvena ideologija tzv. „treći put“ odnosno komunizam uvijen u oblande, a što se radi na štetu pripadnika ove dvije grupacije, koje će se, na kraju i pomiriti, kad prihvate da sagledavaju istu istoriju.

Rješenje leži u otklonu od prikupljanja političkih poena

Svjedoci smo činjenice da se sukobljene strane nikad neće pomiriti osim ukoliko se ne suoče sa zločinima koje je njihova strana počinila. Tu bi čak i najmanji problem bio za pripadnike srpskog naroda, imavši u obzir da se od 2006. njima spočitava kako su zločinci i koji već decenijama drže defanzivni položaj u odnosu na ostale.

Ipak, srpski narod takođe ima štošta da problematizuje. Može se govoriti i o genocidima u Velici i Pivi (koje je Srpska pravoslavna crkva i kanonizovala u svetitelje), zločina na Zidanom mostu, kao i poznato kolašinsko Pasije groblje o čemu istoričari pišu ali očigledno uzalud. Ipak je propaganda jača strana i jedino je svrsishodna kada treba etiketirati jednu stranu, konkretnije srpski narod, kao zločinački iako su sve strane u ratu činile zločine. Rat je. A po pravilima, zločin je i ubistvo čovjeka i krvavljenje ruku u ratu.

Ipak, danas se ti zločini ma sa koje strane dolazili, posmatraju na način prikupljanja i pridobijanja političkih poena, kako od međunarodne zajednice tako i od potencijalnih birača. Nema potrebe lagati, nikakav civilizacijski čin nije bio donošenje rezolucije o genocidu u Srebrenici, niti je novi predlog Demokratske Crne Gore o rezoluciji o genocidu u Velici i Pivi nešto što će ublažiti rane, ili izazvati potencijalni revolt druge strane, već se to koristi za ubiranje političkih poena i rastu podrške od strane birača.

Dakle, šta može biti konkretno rješenje? Donošenje generalne rezolucije o zločinima koji su se dešavali u XX vijeku, bez ikakvog odvajanja, čime bi se osudili svi zločini na prostoru bivše Jugoslavije u poslednjih 100 godina, što i jeste bio možda i najgori period za ovaj narod. Kreiranje trećeg puta, kao onog ispravnog puta to sigurno nije, imavši u obzir gorepomenute činjenice, da je i ta „neuništiva zvijezda“ počinila stravične zločine. Nije put ići u jednoumlje, i neprekidno dirigovanje šta je prava istina, jer se to u narodu Crne Gore nikad neće primiti. Put je približavanje i suočavanje sa istinom. Ne selektivno, već svih. Naročito gospode iz CDT-a.