Stamatović za BORBU: Današnja dukljansko-montenegrinska ideologija je kombinacija komunizma, crnogorskog nacional-socijalizma i militantnog ateizma!

Nakon održanog okruglog stola u kripti sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, a na temu 50 godina od razaranja Njegoševe kapele na Lovćenu ponovo se u društvenoj sferi Crne Gore pokrenula polemika oko obnove, kako mnogi navode, krune Crne Gore.

Ono što je dominantan argument na strani onih koji osporavanju obnovu Njegoševe kapele jeste tvrdnja da je to kapela Aleksandra Karađorđevića. Istorijski posmatrano, kralj Aleksandar Karađorđević je obnovio Njegoševu kapelu nakon što je ista razorena 1916. od strane Austrougarskih projektila. Obnova je završena 1925. godine a dominirala je lovćenskim pejzažem do 1972. kada su komunističke vlasti srušile crkvicu i podigle mauzolej po projektu Ivana Meštrovića. Srpska pravoslavna crkva i dan danas traži obnovu Lovćenske kapelice, uz kompromis da neće dirati mauzolej, ali i to biva osporeno od strane jednog dijela političkog spektra.

Ovim povodom, istoričar i redovni profesor na Univerzitetu u Istočnim Sarajevu Aleksandar Stamatović kaže da je kapela na Lovćenu jedna od dežurnih tema dukljansko-montenegrinskih identitetskih, kulturoloških i političkih grupacija, kojom se želi dokazati uzurpacija Srbije i Srba nad Crnom Gorom u cilju promjene njenog identiteta, kako etničkog tako i pravoslavnog.

„Osnovna teza je da u Crnoj Gori živi crnogorski etnikum, koji je proizašao iz dukljanskog srednjovjekovnog etnikuma, a on se naravno u vjerskom smislu naslanja na rimokatoličanstvo kao stariju i izvornu religiju u Crnoj Gori, koje je potrto nasilnom vjerskom asimilacijom od Nemanjića, i nametanjem Pravoslavlja. U tom smislu obnova Njegoševe kapele 1925.godine želi se prikazati kao još jedan i nizu, iznova i iznova ataka velikosrpskog hegemonizma na Crnu Goru. Aleksandar koji je novi Nemanja, ognjem i mačem pokorava Crnu Goru i nameće joj novi ulazak u državnu zajednicu sa Srbijom“, prikazuje Stamatović mišljenje ovih grupacija.

Nastavljajući da govori o novocrnogorskoj ideologiji i njihovom mišljenju, Stamatović govori da oni smatraju da rušenjem izvorne kapele na Lovćenu, oni hoće da na kapu „crnogorstva“, stave svoj pobjednički znak dominacije i utvrđenja pravoslavlja i svetosavlja, prema crnogorskom pravoslavlju ili kako je to dr Sekula Drljević rekao „crnogoslavlju“ koje promoviše Njegoš kao autokefalni episkop.

„Aleksandar je obnovio istu kapelu koju su Austrougari srušili, samo sa dodatom ogradom“

„Taman se ta nepravda kroz podizanje Meštrovićevog mauzoleja potrla, a eto nasljednici Nemanje i Aleksandra, opet i opet žele nanovo pokušati asimilaciju Crne Gore. Teza je vječita i vanvremenska, o stalnom i neumornom pokušaju „posrbica“ da asimiliju Crnu Goru“, govori on za Borbu.

Ipak, kako navodi suština je mnogo puta drugačija.

„Austrougarske trupe su u napadima na Lovćen krajem 1915. i početkom 1916.godine teško oštetile staru Njegoševu kapelu, da se ona nije mogla više obnoviti. Glavni jurišnici na Lovćen su tada bili bokeški Hrvati, zapravo pounijaćeni Srbi iz tzv.Bokeške mornarice. Aleksandar Karađorđević je unuk kralja Nikole po majci i potomak Petrovića. On arhitektonski istu kapelu, samo sa dodatom ogradom obnavlja“, pojašnjava Stamatović za naš portal

 

Stamatović govori da komunisti kao promoteri militantnog ateizma i antisrpstva, i suštinski stvaraoci crnogorske antisrpske doktrine žele postavljanjem novog paganskog mauzoleja na Lovćenu da pošalju globalnu poruku, da je sa srpskom i pravoslavnom Crnom Gorom završeno, i da je u Crnoj Gori ne samo stvoren novi identitet nego i da je on pobijedio.

„Bez Temeljnog ugovora neće biti ni kapele; Zdravko Krivokapić je izigrao litijski pokret“

Nastavivši svoju izjavu, Stamatović govori da je samo nametanje pitanja obnove kapele na Lovćenu, a u tom smislu i konkretna realizacija tog projekta, naravno nailazi na otpor dukljansko-montenegrinskih identitetskih i političkih grupacija, jer to predstavlja zadiranje u genezu promjene identiteta Crne Gore onakvog kakvog ga oni vide, u suštini potpuno anticrnogorskog.

„Taj globalni pravac decenijama je imao vlast u Crnoj Gori, od komunizma pa do postkomunističkog perioda. Vrhunac tog pokreta predstavljao je pokušaj otimanja svetinja 2019.godine, a 30.avgust 2020.godine trebao je da predstavlja slom tog projekta. Druga je stvar što je litijski pokret, u suštini i pokret za povratak izvorne kapele na Lovćenu izigran od Zdravka Krivokapića. Sada smo tu gdje jesmo“, kazao je Stamatović u izjavi za Borbu.

Kako navodi, Temeljni ugovor još uvijek nije potpisan a mi pričamo o povratku kapele na Lovćen. Precizira da stvari treba predstaviti vrlo pragmatično i da se sa potpisivanjem Temeljnog ugovora stvaraju uslovi za povratak kapele na Lovćenu.

„Da bi se to ostvarilo, globalni dukljansko-montenegrinski identitet, i njegov politički operativni izražaj koji čini stvarna vlast, treba konačno potući na sljedećim parlamentarnim izborima“, tvrdi istoričar.

„Današnja dukljansko-montenegrinska ideologija je kombinacija komunizma, crnogorskog nacional-socijalizma i militantnog ateizma“

Na pitanje Borbe da prokomentariše dio besjede mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, da se Crna Gora mora pokajati i očistiti od ustašluka i komunizma, Stamatović govori da je to konstatacija već poznatog.

„Da, Crna Gora se mora osloboditi dukljansko-montenegrinske ideologije, koja operativno političko svojstvo i realizaciju ima kroz režim Mila Đukanovića, a poslije njegovog odlaska sa javne scene, i scenarija produžetka te ideologije kroz neke nove ličnosti. Ta dukljansko-montenegrinska ideologija upravo je zalet dobila kroz Đukanovićev režim, kada se dočepala vlasti, i dobila priliku zajedno sa njime da uređuje bit i identitet Crne Gore po svom mjerilu. Ona je kombinacija komunističke ideologije crnogorskog nacional-socijalizma i militantnog ateizma sa drljevićevskom ideologijom tzv.petrovdanske Crne Gore“, kazao je Stamatović.

„Iako je dukljansko-montenegrinska ideologija kao relikt ustaštva i komunizma globalni pokret promjene identiteta Crne Gore, njen nestanak, a samim tim i povratak kapele na Lovćenu treba da proizađe sa političkog diskursa vlasti, koji se na žalost nije desio 30.avgusta.Tek tada će se stvoriti potpuna korespodencija mitropolitove konstatacije sa konkretnom realizacijom“, zaključio je on svoju izjavu za Borbu.